Reditelj snimio film po ovom događaju: Nevjerovatna istina koja se krije iza požara u Norte Dame

U rano predvečerje tog ponedjeljka, 15. aprila 2019. godine, dok se u katedrali Notre Dame u Parizu održavala misa kojom se obilježavao početak Velike sedmice iznenada se oglasio alarm za uzbunu.

Bilo je 18 sati i 17 minuta. Zaštitar koji je svog prvog dana na poslu radio dvostruku smjenu, hitno je alarmirao svoje kolege i krenuo istražiti ono za što je mislio da je požar na tavanu sakristije. No, nije našao ništa. Obavijest o evakuaciji je odbačena kao lažna uzbuna, a vjernici su pozvani da se vrate u zgradu.

Ali, vatre je ipak bilo - ne u sakristiji, nego na prostoru tavana glavne lađe, na mjestu poznatom kao ‘šuma‘ gdje 900 godina stare hrastove grede podupiru krov. Nakon odgode od čak četiri sata, za koje su vrijeme turisti izvan crkve već ugledali i počeli snimati dim koji se uzdizao iznad katedrale, otkriveno je gdje doista gori.

Bez sustava prskalica i bez zidova koji bi usporili širenje vatre, požar je uskoro bio izvan kontrole. Predsjednik Emmanuel Macron stigao je na vrijeme da vidi kako se toranj iz 19. stoljeća urušava kroz svod lađe. Pred očima zgranute javnosti, vatra se proširila na zvonike, a potpuno uništenje jedne od najpoznatijih građevina na svijetu činilo se neizbježnim, piše britanski Telegraph.

No čudesno, zahvaljujući malog grupi hrabrih vatrogasaca koji su se dobrovoljno prijavili da uđu u vreli pakao - temperature su u crkvi dosezale 1200 stepeni Celzijevih - katedrala Notre Dame je spašena pri čemu nije izgubljen niti jedan život.

Novi film reditelja Jean-Jacquesa Annauda pretvorio je te stvarne događaje u jednu od najnapetijih drama ove godine. Iako je u početku želio snimiti dokumentarac, 78-godišnji dobitnik Oscara poznat po filmovima poput ‘Ime ruže‘, ‘Sedam godina u Tibetu‘ i ‘Neprijatelj pred vratima‘, vidio je silni potencijal ove priče kad je malo počeo istraživati što se doista dogodilo.

"Čitao sam prve članke i imao osjećaj da imam posla s vrlo talentiranim novinarima koji iznose elemente vrlo slične onima u scenarijima holivudskih filmova. Ponekad bih znao reći sam sebi: Ma ovo je izmišljeno, ovo ne može biti istina. To je nemoguće", rekao je reditelj.

Annaud je počeo kontaktirati sve uključene u taj kobni događaj te obavio više od 150 intervjua. Ono što je doznao, kaže, bilo je mnogo bizarnije i nevjerojatnije nego što je mogao zamisliti. Pa ipak, sve je bila istina.

"Štoviše, pojavilo se tako puno novih detalja ‘da sam zamoljen da se obratim Ministarstvu pravosuđa, što sam odbio jer ja sam filmaš, a ne policajac. No doznali smo jako puno novih stvari. Ljudi filmašu ponekad kažu stvari koje ne bi rekli predstavnicima zakona", ispričao je reditelj.

Među novootkrivenim stvarima su i dokumenti francuskog kemičara sa Sveučilišta Šangaj, koji su pokazali da su godinu dana ranije drvene grede bile pošpricane fungicidom Xilix Gel Fongi+ zbog čega su bile izuzetno zapaljive.

"Susjedi okolnih zgrada sjećaju se da su osjetili vrlo intenzivan miris dok su nanosili to sredstvo na kompletnu stolariju. Iz tvornice su mi rekli da je na tom sredstvu upozorenje: ‘U slučaju zapaljenja, ne koristiti vodu‘. Naime, voda će u dodiru s tim sredstvom pojačati intenzitet vatre. To sam rekao vatrogascima. Imao sam dojam da o tome nisu imali pojma, da im nitko nije rekao", dodao je reditelj.

Sve što je moglo poći po zlu - pošlo je

"Bilo je tako puno grešaka, toliko elemenata koji nisu funkcionirali. Sve što je moglo poći po zlu, pošlo je", istakao je reditelj.

Promet je u Parizu skoro posve zastao dok su vatrogasne ekipe pokušavale doći do katedrale. Kad su napokon uspjeli stići do otoka Île de la Cité na rijeci Seini, gdje je smješten Notre Dame, vatrogasci su se mučili s nedovoljnim pritiskom vode, probušenim crijevima za vodu i spiralnim stubama tako uskima da se dvoje ljudi na njima nije moglo mimoići.

U međuvremenu, čovjek s ključem potrebnim da se spasi jedna od najvrednijih relikvija u čitavom kršćanstvu, kruna od trnja, koju je 1238. kupio kralj Louis IX za 13.134 zlatnika, bio je na večeri u Versaillesu zajedno sa spomenutim ključem.

"Kako bi pribavio krunu od mletačkih trgovaca, kralj je umalo izazvao bankrot Francuske. - To je državu bacilo u nevjerojatne dugove idućih 35 godina jer je kruna koštala kako ukupni godišnji proračun kraljevstva", kazao je reditelj.

U današnjem novcu, to bi bilo oko 2,3 milijarde eura

"Što se, pak, tiče autentičnosti same krune, ‘nisam mogao napraviti intervjue sa stvarnim svjedocima raspeća, no mogu vam reći da se ta kruna spominjala i u 2. stoljeću kada se, koliko je poznato, čuvala u Jeruzalemu", rekao je reditelj.

Dodatni šok na Annauda je bio kad je doznao da je relikvija spašena od plamena u Notre Dameu zapravo replika one koja je donesena iz Konstantinopola.

"Nisam mogao vjerovati da već 30 godina ljudi dolaze iz čitavog svijeta i mole se ispred kopije za čiju izradu treba malo žice i zlatnog spreja koji se kupuje za Božić i da sve skupa ne košta više od dva eura. To me sablaznilo" podvukao je reditelj.

Prava kruna nalazila se u sefu, čiji je ključ, odnosno kombinacija za otvaranje, bio kod upravitelja Laurenta Pradesa koji je žurio natrag iz Versaillesa kako bi predao šifru. Odnosno, bar je namjeravao to učiniti ako bi mu uspjelo probiti se kroz policijsku blokadu (nisu ga pustili) i sjetiti se kombinacije za otvaranje sefa (nije se mogao sjetiti). Morao se doslovce probiti i trčati, zatim nazvati drugog čuvara šifre sefa i doći do samog sefa dok su, kako je opisao, oko njega padali užareni komadi drveta.

"Čitava lađa se žarila od zapaljenih greda, kupola je bila probijena" dodao je reditelj.

Annaud je u filmu sjajno dočarao tenziju koja je bila u zraku, a također se pozabavio i s jednim od najkontroverznijih elemenata bitke za spas Notre Damea.

Macronov mig

Postalo je jasno da katedralu može spasiti samo gašenje vatre u zvonicima koji datiraju iz 1163. i preživjeli su Francusku revoluciju i naciste. Većina je bila uvjerena da će se srušiti. Vatrogasni zapovjednici nisu bili spremni žrtvovati živote svojih ljudi u onome što se činilo samoubilačkom misijom. No, tada su se javili dobrovoljci koji su, kako se čini, odobrenje tražili od samog predsjednika Macrona.

"Tako su mi rekli" kazao je reditelj.

"Imam originalne zapise s vatrogascima i s Macronom, s premijerom, s načelnikom policije", dodao je reditelj.

Koristi stvarne snimke da prikaže taj trenutak.

"Završilo je tako kako je završilo. Različito je od onoga što je bilo prikazano na televiziji i iz čega se može zaključiti da je Macron rekao ‘da‘. On to nikada nije rekao", ispričao je reditelj.

Međutim, dao je mig.

"Scena u kojoj vidite Macrona kako stavlja ruku na rame generala i namiguje mu, doista je stvarna. I to je među vatrogascima poznata stvar. No, želio bih naglasiti ovo: predsjednik republike je vrhovni zapovjednik vojske, no nije osoba koja treba odlučivati o potezima na bojnom polju. U osnovi, nije rekao ‘ne‘, to možemo kazati. Njegova šutnja je protumačena kao odobravanje. I dobrovoljci su ugasili vatru", podcrtao je reditelj.

Zamjeniku vatrogasnog zapovjednika, Rémiju Lemaireu, koji je osmislio čitav plan, bilo je naređeno da evakuira južni toranj, no on je bio odlučan da ‘pogleda vatru‘. Tada je predložio da se voda dopremi do galerije s himerama. Na tome je radilo 20 ljudi i to doista nije bio lak zadatak. Da je bilo što pošlo po zlu, nije bilo rute za bijeg.

Sve je istinito, koliko god se nevjerovatnim činilo

Annaud je bio odlučan da se drži činjenica. Film počinje citatom epigramista iz 18. stoljeća, Antoinea Rivarolija: - Sve je istinito, koliko god se nevjerojatnim činilo.

No, redatelj si je ipak dopustio nagađanja oko mogućeg uzroka požara: neugašeni opušak od cigarete koju je odbacio jedan od radnika na skelama u katedrali i koji se vjerojatno odjavio u šest sati (‘policija točno zna ko je pušio, iako je to najstrože zabranjeno, jer su pronašli opuške i analizirali DNA nekolicine ljudi‘); zatim golub koji je kljucao po električnim kablovima; i prijetnje koje su Notre Dameu uputili džihadisti. No, Annaud ne donosi konačan zaključak o uzroku požara. Također, s ograničenim mogućnostima da snima na stvarnoj lokaciji, film se snimao u katedralama u Sensu, Bourgesu i Amiensu, kao i na posebno izgrađenom setu ispred same katedrale Notre Dame.

Za Annauda, koji je studirao srednjovjekovnu umjetnost i povijest, snimanje ovoga filma pretvorilo se u životnu strast. Iako je ateist iz sekularne obitelji, kaže da je kao 11-godišnjak želio napraviti katalog svih nepoznatih katedrala. Taj je posao doista i započeo te iz tog razdoblja ima na hiljade fotografija. Notre Dame za njega još ima miris srednjovjekovlja. Inače, Annaud živi u neposrednoj blizini kod poznatog mosta Pont Neuf.

Ipak, priznaje da nije obožavatelj dodataka iz 19. stoljeća u neogotičkom stilu koje je katedrali dodao Eugène Viollet-le-Duc.

"Ono što je on napravio je romantična ponovna izgradnja katedrale. To je iskrivljena vizija ranogotičke umjetnosti, više viktorijanskog izgleda. Ali ja vjerujem da je toranj bio pretežak za križanje transepta, bilo bi to vrlo opasno", rekao je reditelj.

Jedan od neočekivanih rezultata požara, kaže on, bio je taj da katedrala, koja je u to vrijeme imala poteškoća pribaviti financijska sredstva za prijeko potrebnu obnovu, sada ima ‘dovoljno novca da obnovi čitavu katedralu i učini je dovoljno snažnom za sljedećih 1000 godina‘. (Prikupljeno je više od milijardu eura donacija.) Ipak, 100 osoba iz kulturnog života kazalo je da se ne slažu s predloženim rješenjem obnove interijera koje uključuje pozadinsku rasvjetu i modernu umjetnost, a što su odobrile francuske vlasti. Macronov plan za suvremeni dizajn novog tornja u međuvremenu je napušten nakon negodovanja. Srećom, poznata rozeta Notre Damea uspjela je preživjeti vatru, piše Jutarnji.hr

Za koju je stvar Annaud najviše sretan što je preživjela vatru?

"Nada", odgovori je reditelj.

On uspoređuje požar Notre Damea s rušenjem tornjeva blizanaca u New Yorku.

"Nije to samo spomenik koji je gorio. Ovdje je u pitanju nešto sveto… To je simbol ne samo vjere, već i zapadne civilizacije… To je veće od Europe", zaključio je reditelj.