5,3 milijardi KM uvoz, 1,2 milijardi KM izvoz: Bh. poljoprivrednici u teškom položaju
Suša je oborila prinose, a cijene inputa poskupile su proizvodnju. U Europskoj uniji prognozira se pad proizvodnje žitarica kao i u SAD-u. Dok se domaće farme gase, a površine pod pšenicom smanjuju, ko će proizvoditi hranu? I koliko će nas koštati sve veća zavisnost od uvoza?
Dok potrebe za hranom rastu, uslovi za njenu proizvodnju postaju sve neizvjesniji. Europska unija za sezonu 2026/27 prognozira proizvodnju 262 miliona tona žitarica, što je čak za 9,6 posto manje nego godinu ranije. Posljedice takvih kretanja osjećaju i domaći poljoprivrednici. Iako vremenske prilike nisu jedini problem, sve skuplja proizvodnja dodatno otežava opstanak.
"Ove godine vidim da je enormno manje površina pod pšenicom, u odnosu na prošlu godinu. I iz razloga teže pripreme zemljišta i iz razloga cijene repromaterijala. Kad mi svu tu pšenicu proizvedemo, izborimo se sa svim nametima i problemima, onda dođemo na mlin gdje tu pšenicu damo i čekamo kad će neko odrediti cijenu", govori proizvođač Mustafa Gradaščević.
Jaja na sasvim drugačiji način: Zdrav i ukusan doručak gotov za manje od 10 minuta
Slična slika i u stočarstvu. Gašenje farmi ne znači samo manje proizvedenog mlijeka i mesa, nego i gubitak radnih mjesta, smanjenje otkupa i udar na čitav lanac koji zavisi od domaće proizvodnje.
"Na području grada Živinica ugasile su se dvije velike farme, koje broje oko 250 grla, što je izuzetno značajno za proizvodnju mlijeka na području cijele države", pojašnjava Eldin Glibanović, predsjednik Udruženja proizvođača mlijeka Tuzlanskog kantona.
Izazovi jesenske sjetve: Kako uvozna zavisnost utječe na poljoprivredu u BiH?
"Isto tako kada govorimo o izvozu crvenog mesa, 30 godina mi ne možemo izvoziti u EU. A nama sve ulazi. Zar je moguće da nemamo neko rješenje 30 godina", ističe Miljan Erbez, stručni saradnik u Udruženju proizvođača mlijeka RS. Susjedne zemlje primjenjuju diferenciranu stopu PDV-a, čime svojim proizvođačima olakšavaju troškove proizvodnje, sa druge strane, bosanskohercegovački proizvođači nemaju tu pogodnost. Svakodnevno suočeni sa visokim ulaznim troškovima i ograničenom podrškom, teško se nose sa konkurencijom iz uvoza.
"Hrvatski poljoprivrednik ima 5 posto na te inpute. I on je odmah, u startu, za 12% konkuretniji od nekog ovdje našeg seljaka koji ima 12 ovaca, 5 krava, daj da se smilujemo na tu kategoriju jer to je 70.000 porodica! Neka je po četiri člana - to je 280 000 ljudi", dodaje Erbez.
Koliko je takav položaj rizičan, pokazuju i podaci o vanjskotrgovinskoj razmjeni. Bosna i Hercegovina je prošle godine uvezla više od 5,3 milijarde konvertibilnih maraka poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, dok je izvoz iznosio tek nešto više od 1,2 milijarde.
"Mi najveći prblem možemo da imamo jer smo uvozno orijentisani, ovdje se sve živo uvozi, ja mislim 95 %, a ne možemo ni 5 % potreba obezbijediti iz domaće proizvodnje", konstatirao je Jovan Vasilić, predsjednik Udruženja za zaštitu potrošača Zvono Bijeljina.
U zemlji koja sve više zavisi od hrane iz uvoza, svaki poremećaj na svjetskom tržištu može se preliti i na domaće cijene. Za bosanskohercegovačka domaćinstva koja već teško pokrivaju osnovne troškove, pitanje više nije samo koliko će hrana koštati, već hoće li moći da je priušte, piše Federalna.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.