Ostavljaju bez daha: Kineske planine koje su poslužile kao inspiracija za film "Avatar"

Zhangjiajie, prvi kineski nacionalni park, također ima mostove sa staklenim dnom, planinski lift i restoran sa hranom zajedno sa McDonald'som za one koji žele da se opuste.

Shy – skraćeno od Shen Hong Yan – bila je vodič kroz nacionalni park šume Zhangjiajie u centralnoj Kini, i znala je da ispred grupe ima boljih vidikovaca.

"Još se nisam mogao natjerati da nastavim dalje, visoki stubovi od kvarca od peščara ove šume bili su drugačiji od bilo čega što sam vidio nigdje drugdje na svijetu", rekao je BBC reporter. 

Smješten u sjeverozapadnom dijelu provincije Hunan, Zhangjiajie je prvi kineski nacionalni park, osnovan 1982. godine.

Ova šuma je dio većeg slikovitog područja Wulingyuan koje je 1992. godine uključeno na Unescovu listu mjesta svjetske baštine i kasnije dobilo status Globalnog geoparka, 2001. godine.

Ime je možda zvjerkalo, ali postoji lakši način zapamtite to – kao inspiraciju za planine Aleluja koje se pojavljuju u blockbuster filmu Avatar.

"Zapravo, prije nego što sam posjetio Zhangjiajie, to je bila jedina činjenica koju sam znao o ovom mjestu", rekao je u reportaži. "Shy je potvrdila ono što sam sumnjao: da je Zhangjiajie bio nedovoljno istraženo odredište čak i među kineskim turistima prije nego što je film to katapultirao u njihovu svijest."

Zvanična web stranica filmske franšize Avatar kaže: "Planine Aleluja se sastoje od planina koje lebde u zraku iznad Pandore." I dok planine nisu baš levitirale, način na koji su se uzdizale sa zemlje kroz tanak pokrivač oblaka i magle davao im je osjećaj vanzemaljstva. Kako navodi u reportaži, krajolik je postajao sve spektakularniji kako su hodali dalje.

Prvobitno nazvana "Southern Sky Column", stijena usamljenog kamena se uzdiže 1080 m u zrak s grudvama gustog lišća dodajući mrlje jarko zelene boje na pretežno smeđi pejzaž. 

"Nekad smo ovo zvali 'qiankun'", rekla je turistička voditeljica Shy. Riječ znači "Nebo i Zemlja", što znači da je ovaj stub povezivao to dvoje. Prikladan naziv za ono što je izgledalo kao komad Zemlje koji seže do samog neba. U reportaži se navodi da je sve izgledalo kao da je stub tanji u podnožju nego na vrhu, ali je stajao postojano i nepopustljivo, baš kao i milionima godina.

Parkom je razasuto više od 3.000 ovakvih kamenih stubova i nazubljenih vrhova, nastalih procesom prirodne erozije i upornim kretanjem blage vode koja siječe tvrdi kamen. Područje obuhvaćeno nacionalnim parkom je prilično malo, na nešto više od 48 kvadratnih kilometara, dalje podijeljeno na manje dijelove koji olakšavaju pokrivanje najvažnijih mjesta u nekoliko dana.

"Dok smo se spustili s planine, magla se počela razvodniti, i pješačili smo nekoliko sati duž žuborećeg potoka poznatog kao Zlatni bič. Ova lagana šetnja pružila je zanimljivu perspektivu kamenih stubova sa zemlje, sa gomilom koja se prorijedila nekoliko stotina metara u stazu", rekao je reporter za BBC.

Dok su mnogi turisti huktali i puhali se uz 999 stepenica kako bi došli do ušća pećine na planinama, reporteri BBC-a su stajali na otvorenom trgu na dnu i očajnički gledali u bijelu zavjesu koja prekriva krajolik. I odjednom, u jednom od onih neočekivanih trenutaka koji putovanje čine tako uzbudljivim, oblaci su se razišli, magla se podigla i pojavila se pećina. Ljudi su glasno dahtali, neki su i pljeskali. 

Od prizora, jedino se moglo osjećati strahopoštovanje.