Naučnici preveli najstariju rečenicu (koju smo dosad otkrili) napisanu prvom abecedom

Najstarija rečenica (koju smo dosad pronašli) napisana prvom abecedom na svijetu opisuje problem koji i danas muči ljude: uši ili vaške.

Urezane u maleni češalj od slonovače, riječi glase: "Neka ovaj češalj iskorijeni uši iz kose i brade."

Zapis je ispisan na jeziku Kanaanaca, ljudi koja su živjela između približno 3500. i 1150. godine p.n.e. na području današnje Sirije, Jordana, Libanona, Izraela i Palestine. Istraživači su nedavno objavili prijevod u časopisu Jerusalem Journal of Archaeology.

"Natpis je vrlo - ljudski", rekao je koautor studije Yosef Garfinkel, arheolog na Hebrejskom univerzitetu u Jeruzalemu u Izraelu.

Arheolozi su češalj iskopali još 2016. na izraelskom arheološkom nalazištu Lachish. No minijaturna slova od jednog do tri milimetra bila su zanemarena sve do 2021, kada je naučna saradnica Madeleine Mumcuoglu s Univerziteta u Jeruzalemu primijetila rečenicu dok je zumirala fotografiju češlja.

Mumcuoglu je proučavala i ostatke ušiju pronađene na artefaktu.

Istraživači su kasnije identificirali 17 slova koja su činila sedam riječi.

Dok su grupe kanaanskih slova pronađene na krhotinama keramike i vrhovima strijela, ovo otkriće označava prvu potpunu napisanu rečenicu na tom jeziku.

Prvi sistemi pisanja na svijetu nisu bili abecedni. Oni su se pojavili u Mezopotamiji i Egiptu oko 3200. godine p.n.e. i koristili su simbole za predstavljanje slogova i riječi. Kanaanski alfabet izumljen je kasnije, vjerojatno u Egiptu ili blizu njega, piše Colin Barras iz New Scientista. Stručnjaci raspravljaju o tačnom vremenu nastanka abecede, iako većina istraživača navodi period od prije oko 3800 godina.

Ova se abeceda koristila stotinama godina i na kraju je postala temelj za starogrčki i latinski sistem pisanja.

"Kanaanci su izumili abecedu... Danas svaka osoba na svijetu može čitati i pisati koristeći se abecednim sistemom. Ovo je doista jedno od najvažnijih intelektualnih postignuća čovječanstva. Kada pišete na engleskom, zapravo koristite kanaanski"", opisao je Garfinkel.

Češalj je širok manje od 4 cm. S jedne strane imao je šest debelih "zuba" koji su se koristili za raspetljavanje čvorova u kosi. Druga strana imala je 14 finijih "zuba" za uklanjanje ušiju i njihovih jaja. Svi su "zubi" s vremenom polomljeni, ali njihova baza ostala je vidljiva.

Tačan datum nastanka češlja još uvijek nije poznat. Dva pokušaja datiranja ugljikom bila su neuspješna. Ali istraživači procjenjuju da je to između 1700. i 1550. godine p.n.e. - na temelju usporedbi s drugim artefaktima.