Misteriozno i strogo čuvano ostrvo Diego Garcia: Raj na zemlji, a civili mu ne mogu pristupiti

Diego Garcia, udaljeno ostrvo u Indijskom okeanu, raj je bujne vegetacije i bijelih pješčanih plaža, okruženo kristalno plavim morem.

Ali ovo nije turistička destinacija. To je striktno van granica za većinu civila - mjesto vrlo tajne britansko-američke vojne baze decenijama obavijeno glasinama i misterijama. Ostrvo, kojim se upravlja iz Londona, u središtu je dugotrajnog teritorijalnog spora između Ujedinjenog Kraljevstva i Mauricijusa, a pregovori su se pojačali posljednjih sedmica, piše BBC.

Kako navodi reporter BBC-a "htjeli smo pokriti historijski sudski spor koji se vodi zbog tretmana Tamila iz Šri Lanke, prvih ljudi koji su ikada podnijeli zahtjeve za azil na ostrvu, koji su tamo zaglavljeni tri godine. Složene pravne bitke su se vodile oko njihove sudbine, a presuda će uskoro utvrditi da li su nezakonito privedeni". 

Dok nisu dobili odobrenje kao novinarska ekipa, o Diego Garcia otoku BBC je pisao iz navoda koji su bili dostupni javno. Diego Garcia, koji je udaljen oko 1.600 km od najbližeg kopna, nalazi se na listama najudaljenijih ostrva na svijetu. Nema komercijalnih letova, a do tamo nije lakše doći morem - dozvole za čamce daju se samo za vanjska ostrva arhipelaga i da bi se omogućio siguran prolaz kroz Indijski okean.

Za ulazak na ostrvo potrebna vam je dozvola, a daje se samo osobama koje su povezane s vojnim objektom ili britanskim vlastima koje upravljaju teritorijom. Novinari su historijski bili zabranjeni.

Advokati britanske vlade pokrenuli su pravni izazov kako bi pokušali blokirati BBC da prisustvuje saslušanju, a čak i kada je dozvola odobrena nakon odluke Vrhovnog suda teritorije, SAD su se kasnije usprotivile, rekavši da neće svima osigurati hranu, prijevoz ili smještaj oni koji pokušavaju da stignu na ostrvo radi slučaja - uključujući sudiju i advokate.

BBC je želio pristup Dijegu Garsiji kako bi pokrio tekući sudski spor zbog tretmana tamilskih migranata iz Šri Lanke koji su tamo zatvoreni. Bilješke razmijenjene između dvije vlade ovog ljeta, a koje je vidio BBC, sugeriraju da su obje bile izuzetno zabrinute zbog prihvatanja bilo kakvih medija kod Diega Garcie.

"Kao što je ranije rečeno, Sjedinjene Države se slažu sa stavom Vlade Njegovog Veličanstva da bi bilo poželjno da predstavnici medija posmatraju saslušanje virtuelno iz Londona, kako bi se smanjili rizici po sigurnost objekta", poslata je jedna poruka. od američke vlade do britanskih zvaničnika. Kada mi je konačno odobreno da provedem pet dana na ostrvu, dolazilo je sa strogim ograničenjima. Oni nisu samo pokrivali sudske izvještaje. Proširili su se i na moje kretanje po ostrvu, pa čak i na zabranu prijavljivanja koja su stvarna ograničenja. Zahtjeve za manje izmjene dozvole odbili su britanski i američki zvaničnici.

Osoblje kompanije za obezbjeđenje G4S prebačeno je na teritoriju da čuva BBC i advokati koji su izletjeli na saslušanje. Ali uprkos ograničenjima, i dalje sam mogao da posmatram svjetleće detalje, što je sve pomoglo da se naslika slika jedne od najograničenijih lokacija na svijetu. Približavajući se avionom, stabla kokosa i gusto lišće vidljivi su na atolu u obliku otiska od 44 četvorna kilometra, zelenilo isprekidano bijelim vojnim građevinama. Diego Garcia je jedno od oko 60 ostrva koja čine arhipelag Chagos ili Britansku teritoriju Indijskog okeana (Biot) - posljednju koloniju koju je osnovala Velika Britanija odvojivši je od Mauricijusa 1965. godine. Nalazi se otprilike na pola puta između istočne Afrike i Indonezije. Povlačenjem na pistu pored sivih vojnih aviona, pozdravlja vas znak na hangaru: "Diego Garcia. Footprint of Freedom", iznad slika američke i britanske zastave.

Ovo je prva od mnogih referenci slobode na oznakama ostrva, znak britansko-američkoj vojnoj bazi koja je tamo od ranih 1970-ih. Sporazumi potpisani 1966. dali su ostrvo u zakup SAD-u na 50 godina u početku, s mogućim produženjem za još 20 godina. Aranžman je promijenjen i trebao bi isteći 2036. godine.

Na samom ostrvu vidim automobile britanske policije i noćni klub Brit Club sa logom buldoga. Prolazimo cestama Britannia Way i Churchill Road. Ali automobili voze desno, kao što to rade u SAD. Vozimo se okolo u jarko žutom autobusu koji podsjeća na američki školski autobus. Američki dolar je prihvaćena valuta, a električne utičnice su američke. Hrana koja nam se nudi za pet dana uključuje "tater tots" - popularni američki prilog od prženog krompira - i američke kekse, slične britanskim kolačima. U pokušaju BBC-a da pristupi ostrvu, zvaničnici Velike Britanije uputili su pitanja američkom osoblju. Kada su SAD ovog ljeta blokirale održavanje sudske rasprave o Dijegu Garsiji, visoki zvaničnik u Ministarstvu odbrane rekao je da Velika Britanija "nije imala mogućnost da odobri pristup".

Loading...

"Američka bezbjednosna procjena je povjerljiva... oni su pokazali da imaju stroge kontrole", napisao je on u mejlu kolegi iz Forgein Office.

Biotov vršilac dužnosti komesara rekao je da nije moguće za njega da "primora američke vlasti" da dozvole pristup bilo kom dijelu vojnog objekta koji su izgradile SAD prema uslovima sporazuma između Ujedinjenog Kraljevstva i SAD, uprkos tome što je to britanska teritorija. Posljednjih godina ova teritorija košta Veliku Britaniju desetine miliona funti, a najveći dio toga je kategorisan pod "troškovi migranata". Komunikacije koje je BBC dobio između zvaničnika inostranih poslova u julu u vezi sa Tamilima iz Šri Lanke upozoravaju da "troškovi rastu, a najnovija prognoza je da će to biti 50 miliona funti godišnje". Atmosfera na ostrvu je opuštena. Vojnici i izvođači prolaze pored mene na biciklima, a ja vidim ljude kako igraju tenis i jedrenje na dasci na kasnopopodnevnom suncu. Uprkos tajnovitoj prirodi Diega Garsije, polo majice i drugi pokloni su u prodaji na ostrvu. Kino reklamira projekcije Aliena i Borderlandsa, a tu su čak i kuglana i muzej sa suvenirnicom, iako novinari nisu smjeli unutra.

Ali postoje i stalni podsjetnici na osjetljivu bazu koja je ovdje. Od ranog jutra se čuje vojna vježba, a u blizini našeg smještajnog bloka nalazi se ograđena zgrada identificirana kao oružarnica. Sve vrijeme američki i britanski vojni zvaničnici pomno prate kretanje suda. Ostrvo ima zapanjujuće prirodne ljepote, od bujne vegetacije do netaknutih bijelih plaža, a također je dom najvećeg kopnenog artropoda na svijetu - kokosovog raka.

Vojno osoblje upozorava na opasnost od ajkula u okolnim vodama. Biotova web stranica se može pohvaliti da ima "najveću morsku biodiverzitet u Velikoj Britaniji i njenim prekomorskim teritorijama, kao i neke od najčistijih mora i najzdravijih grebena na svijetu". Ali postoje i tragovi koji upućuju na njegovu brutalnu prošlost. Kada je Velika Britanija preuzela kontrolu nad ostrvima Chagos - Diego Garcia je najjužnije - od bivše britanske kolonije Mauricijus, pokušao brzo istjerati svoju populaciju od više od 1.000 ljudi kako bi napravila mjesto za vojnu bazu.

Porobljeni ljudi su dovođeni na ostrva Chagos sa Madagaskara i Mozambika da rade na plantažama kokosa pod francuskom i britanskom vlašću. U narednim vijekovima razvili su svoj jezik, muziku i kulturu. Vidim bivšu plantažu na istoku ostrva, gdje zgrade stoje u ruševinama. Na kući upravitelja velike plantaže ispred je natpis: "Opasnost - nesigurna građevina. Ne ulazite. Po naređenju: Britanski predstavnik." Veliki rak puzi do vrata napuštene kuće za goste. 

U crkvi na plantaži, natpis na francuskom ispod raspela glasi: "Pomolimo se za našu braću i sestre iz Chagosa." Divlji magarci još uvijek lutaju ovim područjem. David Wein, autor knjige Ostrvo srama: Tajna istorija američke vojne baze na Dijegu Garsiji, opisuje ih kao "sablasni ostatak društva koje je tamo postojalo skoro 200 godina". U dopisu Foreign Office-a iz 1966. godine stajalo je da je cilj njegovog plana "bio nabaviti kamenje koje će ostati naše; neće biti autohtonog stanovništva osim galebova". Britanski diplomata je odgovorio da su na otocima dom samo "nekoliko Tarzana ili Man Fridaysa čije je porijeklo nejasno i nadamo se da se da priželjkuju Mauricijus". U drugom vladinom dokumentu stajalo je da su ostrva izabrana "ne samo zbog svoje strateške lokacije već i zbog toga što, za sve praktične svrhe, nisu imala stalno stanovništvo".

Wain kaže da su planovi došli u vrijeme kada se "pokret za dekolonizaciju odvijao i ubrzavao" i kada su SAD bile zabrinute zbog gubitka pristupa vojnim bazama širom svijeta. Diego Garcia je bio jedno od mnogih ostrva za koje se smatralo, kaže on, ali je postao "glavni kandidat" zbog svoje relativno male populacije i strateške lokacije usred Indijskog okeana. Za Veliku Britaniju, kaže on, to je bila šansa da održi bliske vojne veze sa SAD-om, čak i uz samo "značajno britansko prisustvo" tamo - ali je postojala i finansijska motivacija, dodaje. SAD su pristale na popust od 14 miliona dolara na kupovinu svojih nuklearnih projektila Polaris od strane Ujedinjenog Kraljevstva kao dio tajnog dogovora oko ostrva. Zvanične marke Britanske teritorije Indijskog okeana prvog dana iz 1969. - četiri godine nakon što je Velika Britanija odvojila arhipelag Chagos od Mauricijusa. Godine 1967. počelo je iseljavanje svih stanovnika sa ostrva Chagos. Psi, uključujući i kućne ljubimce, pohvatani su i ubijeni. Chagosi su opisali da su ih strpali na teretne brodove i odvezli na Mauricijus ili Sejšele.

Ujedinjeno Kraljevstvo je 2002. dalo državljanstvo nekim Chagossiancima, a mnogi od njih su došli živjeti u UK. U svjedočenju Međunarodnom sudu pravde godinama kasnije, Chagossian Liseby Elysé rekla je da su ljudi na arhipelagu živjeli "sretan život" kojem "ništa nije nedostajalo" prije protjerivanja. "Jednog dana nam je administrator rekao da moramo napustiti naše ostrvo, napustiti svoje kuće i otići. Sve osobe su bile nezadovoljne. Ali nismo imali izbora. Nisu nam dali nikakav razlog", rekla je ona. "Niko ne bi volio da bude istrgnut sa ostrva na kome je rođen, da bude istrgnut kao životinje."

Chagosani su se godinama borili da se vrate u zemlju. Mauricijus, koji je stekao nezavisnost od Ujedinjenog Kraljevstva 1968. godine, tvrdi da su ostrva njegova vlastita i da je najviši sud Ujedinjenih naroda presudio, u savjetodavnom mišljenju, da je britanska uprava nad teritorijom "nezakonita" i da se mora okončati. Rečeno je da ostrva Chagos treba da budu predata Mauricijusu kako bi se završila "dekolonizacija" Velike Britanije.

Kako navodi reporter "nakon što sam posljednji put napustio svoj smještaj na otoku, primio sam e-mail u kojem se uprava zahvaljuje na mom nedavnom boravku i traži povratnu informaciju. Želimo da svaki gost doživi ništa manje od prijatnog i udobnog iskustva", piše u tekstu.

Prije nego što sam odletio, moj pasoš je bio otisnut grbom teritorije. Njegov moto glasi: "In tutela nostra Limuria", što znači "Lemurija je u našoj nadležnosti" - referenca na mitski izgubljeni kontinent u Indijskom okeanu.

Kontinent koji ne postoji izgleda kao prikladan simbol za ostrvo čiji je pravni status pod znakom pitanja i koje je malo kome, otkako su Chagosians proterani, dozvoljeno da vidi.