Kakvo je vrijeme na drugim planetama

Često se žalimo na vrijeme, naročito otkako su ekstremne vremenske nepogode sve učestalije na Zemlji.

Ali kako bi izgledalo kada bismo proveli godišnji odmor boreći se protiv vjetra brzine 8.000 km na sat ili protiv temperatura dovoljno visokih da tope olovo?

Znamo i razumijemo kako vrijeme, bilo da je dobro ili loše, funkcioniše na našoj planeti. Ali, tamo negdje u dubinama svemira može da bude mnogo napetije.

Evo nekoliko primjera:

Paklena Venera

Ekstremno visoke ili niske temperature mogu da učine život nemogućim na drugim planetama. Počnimo u neposrednoj blizini, od naše komšinice Venere, najnegostoljubivijeg mjesta u Sunčevom sistemu.

U suštini, Venera je apokaliptični pakao. Njena atmosfera je gusta i sastoji se uglavnom od ugljen-dioksida, usljed čega je atmosferski pritisak na Veneri 90 puta veći nego na Zemlji.

Atmosfera zadržava veliku količinu Sunčevog zračenja, što znači da temperature na Veneri mogu da dostignu i 460 stepeni Celzija. Ako biste samo kročili na Veneru, bili biste smrskani i proključali biste u roku od nekoliko sekundi. Ako vam to ne zvuči dovoljno bolno, kiša na Veneri sadrži veoma korozivnu sumpornu kiselinu, koja bi, kad bi dosegla površinu planete, izazvala teške opekotine na koži ili odijelu nekog svemirskog putnika.

Ipak, usljed izuzetno visokih temperatura, kiša ispari pre nego što stigne do tla. Međutim, još je bizarnije to što na Veneri postoji „snijeg", iako se ne radi o vrsti snijega koji bi bio podesan za grudvanje. Sačinjavaju ga bazaltni zaleđeni ostaci metala koji su isparili u Venerinoj atmosferi.

Nestabilni Neptun

Na suprotnom kraju Sunčevog sistema nalaze se gasoviti džinovi, Uran i Neptun. Na Neptunu, najudaljenijoj planeti našeg sistema, oblaci su od smrznutog metana i tamo duvaju najjači vjetrovi u Sunčevom sistemu.

Topografija planete je takva da je tlo uglavnom ravno, tako da ne postoji ništa što bi moglo da uspori ove metanske vjetrove brže od zvuka, koji duvaju brzinama i do 2.400 km na čas. Pored probijanja zvučnog zida, posjeta Neptunu takođe bi uključivala i dijamantsku kišu, zahvaljujući kompresiji ugljenika u atmosferi.

Ipak, posjetioce ne bi trebalo da brine da ći ih tresnuti kamen u padu, jer bi se prije toga već smrzli odmah po dolasku - prosječna temperatura iznosi -200 stepeni Celzijusa.

Planete izvan Sunčevog sistema

Egzoplanete se nalaze izvan Sunčevog sistema i kruže oko drugih zvijezda. Tom Lauden je istraživač na postdoktorskim studijama na Univerzitetu u Voriku u Velikoj Britaniji, a takođe je i neka vrsta intergalaktičkog meteorologa. Njegov posao je da saznaje kakvi su atmosferski uslovi na drugim planetama.

Specijalnost su mu egzoplanete, a posebno planeta s karizmatičnim nazivom HD 189733b. To je svijet intenzivno plave boje, udaljen oko 63 svjetlosne godine, a vrijeme na njemu je, u poređenju s drugim planetama, potencijalno najekstremnije.

Iako izgleda divno, vremenski uslovi na ovom svijetu užasni su u kataklizmičkim razmjerama.

Vjetrovi na ovoj planeti duvaju brzinom od 8.000 km na sat (najjači zabilježeni vjetrovi na Zemlji bili su tek nešto jači od 400 km na sat), a uz to je 20 puta bliža svom suncu nego što smo mi našem, pa je temperatura vazduha oko 1.600 stepeni Celzija, tj. isto kao istopljena lava.

„Stijene sa naše planete bi isparile u tečnost ili gas na ovoj egzoplaneti", kaže Lauden. Također, kiša je od topljenog stakla. I pada postrance.

Da li postoji neko naseljivo mestu u svemiru?

Lauden smatra da planete slične veličine i mase kao Zemlja kruže oko manjih patuljastih zvezda tipa M, odnosno crvenih patuljaka. To je najčešća vrsta zvijezda u Mliječnom putu, ali se skrivaju u sjenci i previše su tamne da bi se vidjele golim okom sa Zemlje.

Međutim, sasvim je drugo pitanje da li su takve planete nastanjive.

Mnoge od ovih egzoplaneta su u takozvanoj „Zoni Zlatokose", odnosno nisu ni preblizu ni predaleko od svog sunca. Nažalost, mnoge od njih su vjerovatno također „zaključane" u sinhronu rotaciju u odnosu na svoju zvijezdu.

To znači da su uvijek istom stranom okrenute prema tijelu oko kog kruže - kao što je ista strana Mjeseca uvek okrenuta ka Zemlji. Zbog toga je na jednoj strani planete trajna obdanica a na drugoj neprekidna noć.

„Kada pravimo kompjuterske modele, orkanski vjetrovi duvaju s dnevne na noćnu stranu", kaže Lauden. „To je posljedica efekta sinhrone rotacije. Na jednoj strani planete postaje mnogo toplije nego na drugoj, a jaki vjetrovi su posljedica toga, s ciljem da se prerasporedi toplota na planeti. Sva voda u tečnom obliku na dnevnoj strani ispari u oblake, koje vjetar nosi na noćnu stranu, a onda se tamo zalede i iz njih pada snijeg. Tako da je jedna strana planete pustinja, a druga je polarna."

Ipak, Lauden dodaje da su to samo predviđanja na osnovu modela, dok drugi stručnjaci pristupaju s više optimizma ideji života na egzoplanetama koje su zaključane u sinhronu rotaciju, piše BBC.