Filmska ljubavna priča: Indonežanka Noormalita zbog Suada došla u BiH

Ljubav je univerzalni jezik koji ne poznaje granice, ni geografske ni kulturne. Ovo potvrđuje i dirljiva priča o Noormaliti Nanda Oktaviana iz Indonezije i Suadu Sakiću iz Kalesije.

Noormalita i Suad su se upoznali su preko interneta 2019. godine. Kada su tek počeli komunicirati nisu ni sanjali da će se iz toga roditi filmska ljubavna priča koja će prevazići i pobijediti sve prepreke.

''Ja sam inače bio jako sramežljiv, uvijek sam pribjegavao društvenim mrežama i tako ostvarivao komunikaciju. Nisam znao gdje će me takva komunikacija odvesti'', prisjeća se Suad.

Već nakon prvih nekoliko mjeseci svakodnevnog razmjenjivanja poruka, ali i videopoziva, oboje su znali da su se vezali jedno za drugo. Bilo je nezamislivo da prođe dan da se ne čuju, a to je vodilo ka kovanju plana kada i kako da se uživo upoznaju. Prva prepreka na koju su naišli bila je pandemija koronavirusa zbog koje putovanja, posebno tako daleka, nije bilo moguće realizovati. Tako se njihova veza na daljinu odužila na dvije duge godine.

''Ja sam bio spreman da odem tada tamo, ali nisam mogao, bio sam spriječen, međutim nisam odustao, čekao sam trenutak kada ću otići ja tamo, ili ona doći ovamo'', priča Suad za Tuzlanski.ba.

''Bio je to mnogo težak period. Znala sam kako je fin, ljubazan, i kako ima ozbiljne namjere. Htio je da dođe, da upozna moju porodicu, ali sve smo morali pomjeriti'', priča Indonežanka Noormalita.

Tada Suad odlučuje otići raditi u Sloveniji kako bi obezbijedio finansije za period kada putovanja ponovo budu moguća. Kada se situacija malo smirila i kada je zaradio dovoljno novca, Noormaliti je 2021. godine kupio avionsku kartu, ne do Bosne i Hercegovine, nego do Srbije gdje su ograničenja bila manja. Na aerodromu je čekao zajedno sa svojom majkom.

''Mnogo sam plakala u tom trenutku. Nisam mogla da vjerujem da je sve stvarnost. Bilo me je strah da li će me uopšte sačekati na aerodromu, pitala sam se šta ako ga ne bude, a ja sam prešla toliko kilometara...Kada sam vidjela da je tu, još sa svojom majkom kako bi mi pokazao da sam sigurna s njima i da je ozbiljan, plakala sam od sreće'', prisjeća se.

Da su njegove namjere ozbiljne, Suad je potvrdio samo sedam dana poslije kada je zaprosio Noormalitu. 

''Odmah sam rekla DA, jer sam bila sigurna u naš odnos. Osjećala sam se kao da se poznajemo od davnina'', ističe.

Suad i Normalita su se 2022. godine vjenčali u Indoneziji. Tamo su imali vjersko muslimansko vjenčanje, a po dolasku u Bosnu i Hercegovinu, vjenčali su se i opštinski. Pitali smo ih kako su izgledala ta vjenčanja, s obzirom na to da je riječ o dvije potpuno različite kulture.

Kažu da su oba vjenčanja bila u užem krugu porodice i prijatelja, a ispoštovali su tradiciju obje zemlje. Suadu je posebno zanimljiva bila Noormalitina vjenčanica u Indoneziji koja se dosta razlikuje od vjenčanica koje su popularne u BiH.

Noormaliti su, s druge strane, naši običaji bili interesantni jer se prvi put s njima susrela.

''Bilo je dosta naših običaja koji su Noormaliti bili neobični. Med koji se jede za sladak brak, prolazak ispod ruke i slično, ali brzo se ona prilagodila i uklopila u sve to'', prisjeća se Suad.

Njemu je, s druge strane, najteže bilo naviknuti se na ljutu hranu koja je specifična za Indoneziju, ali i ta prepreka je prevaziđena. Suad sada rado jede začinjenu hranu, a Noormalita se navikla na okuse bosanskohercegovačke kuhinje. Kaže da je odmah na početku naučila praviti burek i sarmu, a njen odabir omiljenog jela nas nije iznenadio.

''Ćevapi'', kazala je Noormalita bez imalo razmišljanja i dileme.

Noormalita uz Suada polako uči i bosanski jezik. Kaže nam da razumije sve kada drugi pričaju, ali da joj je teško sastavljati rečenice. Za sada zna reći ''Zdravo''; ''Kako si''; ''Dobar dan'' i slične jednostavne fraze koje u njenoj izvedbi zvuče iznimno simpatično.

Iako je teško, uz prihvatanje različitosti i prilagođavanje, Noormalita i Suad pronašli su istinsku sreću. Danas su roditelji dvogodišnjeg dječaka, a ova sretna porodica sada živi u Tuzli. Na pitanje šta je najvažnije da bi veza na daljinu uspjela, odgovaraju.

''Svaki dan smo razgovarali. Ja sam vjerovao u nas. Da bi takva veza uspjela, najvažniji su strpljenje i povjerenje'', kaže Suad, a Noormalita dodaje: ''Važno je znati komunicirati. Ja nikada ne dozvoljavam da naši problemi stoje neriješeni, o njima se uvijek mora pričati. Tako je bilo i dok smo bili u vezi i održavali online komunikaciju, a tako je i sada u braku. Ja sam žrtvovala sve, ostavila sam porodicu, on je moj cijeli svijet i to nam je uvijek na umu'', objašnjava.

Kako je prigrlila brak, Indonežanka je prigrlila i Tuzlu sa svim njenim izazovima i ljepotama. Iako joj često nedostaju mirisi i zvuci njenog rodnog kraja, ljubav koju je pronašla ovdje snažnija je od čežnje za rodnim mjestom. Njena priča svjedoči o tome kako ljubav može prevladati sve kulturne razlike i udaljenosti, spajajući ljude iz različitih dijelova svijeta u zajedničkom snu o sreći.