Doktori mu prognozirali još par godina života: Pobjegao je na otok, i poživio još 30 godina...

Kad je Stamatis Moraitis imao tek 66 godina, doktori su mu rekli da mu je ostalo još samo šest do devet mjeseci života.

Moraitis, koji je većinu svog odraslog života proveo u predgrađu New Yorka i Floride, dobio je strašnu dijagnozu. Terminalni rak pluća, objasnili su njegovi američki doktori. 

Tako se ovaj, porijeklom grčki otac troje djece, odlučio vratiti u svoju domovinu, na grčki otok Ikaria (Icaria, Ικαρία), sa suprugom Elpiniki. Nije želio da njegova porodica bude opterećena hiljadama dolara koje bi morali platiti za njegovu američku sahranu.

"Neka me pokopaju pored moje porodice, uz more, gdje će to koštati samo nekoliko stotina dolara", pomislio je.

Ali na Ikariji, grčkom otoku smještenom na pola puta između Atene i Turske, dogodilo se nešto iznimno i neočekivano. Moraitis to tada nije znao, ali vraćao se ustvari na jedinstveno, izolirano mjesto, na otok na kojem ljudi većinom žive preko 100 godina!

Polako se počeo kretati. Udisanje svježeg vazduha i divljenje bistrom plavom moru imalo je izvanredne blagodati za njegovo zdravlje.

"Pijem vino, ponovno se povezujem sa starim prijateljima. Odlučio sam se baviti i vrtlarstvom", pričao je.

Na kraju je počeo saditi vinovu lozu za vinograd u dvorištu. Znao je da neće biti tu da uživa u vinu dok biljke budu spremne za berbu, ali barem će njegova supruga imati vinovu lozu koja će ju podsjećati na njega.

Tri vijeka kasnije još je bio tu i uzgajao je sve vrste voća i povrća - uključujući grožđe za vino i masline za ulje - na porodičnom imanju, kada je autor i svojevrsni stručnjak za dugovječnost Dan Buettner posjetio Ikariju kako bi saznao što je to zaslužno za dugovječnost otoka.

Pitao sam ga: koja je tvoja tajna - priča Buettner u novoj Netflixovoj dokumentarnoj seriji "Live to 100: secrets of the Blue Zones".  

On je samo slegnuo ramenima i rekao 'Ne znam! Izgleda da sam zaboravio umrijeti.

Ne možemo sa sigurnošću znati što se tačno dogodilo Moraitisu da je poživio dodatna tri vijeka nakon terminalne dijagnoze raka pluća. Moguće je da je Moraitis možda imao neke jedinstvene genetske kvalitete koje takozvani SuperAgersi često pokazuju, što ih može zaštititi od bolesti poput raka.

No, Buettner kaže da je ovdje možda riječ o glavnoj komponenti naše dugovječnosti koja se ne odnosi na to tko smo unutra, već na ono čime se okružujemo - ljudi, biljke, vazduh, način života. Jedna često citirana studija danskih blizanaca sugeriše da je genetika odgovorna za oko samo 20 do 25 odsto naše dugovječnosti.

"Sve što je učinio je da je promijenio okolinu", kazao je Buettner.

Dan Buettner upoznao je Stamatisa Moraitisa u svom vrtu u dvorištu.  

"Još uvijek pijem vino i radim - rekao je Moraitis za BBC početkom 2013., samo nekoliko sedmica prije smrti, u dobi od 98 godina (ili je to bilo 102? Moraitis se nije mogao sjetiti, tačno).

Nisam doktor, ali mislim da je vino pomoglo. Nisam učinio ništa drugo, osim što sam jeo čistu hranu, čisto vino, čisto bilje", objašnjavao je tada, piše Morski.hr.