Djevojka otkrila kako je živjeti na Južnom polu na minus 77: "Da, 'zimski mozak' je istina"

Žena koja je provela godinu dana na Južnom polu ispričala je svoje nevjerojatno iskustvo koje se događa jednom u životu, a koje je uključivalo temperature od minus 77 stepeni i trčanje kroz sve 24 vremenske zone na ruti od samo pet kilometara.

Michelle Endo je cijelu prošlu godinu provela radeći kao koordinatorica u Amundsen-Scott Research Station, bazi najbližoj Južnom polu, gdje sunce zalazi i izlazi samo jednom godišnje.

Michelle je od San Francisca do Južnog pola putovala tačno sedmicu dana, a samo putni troškovi koštali su je gotovo 60.000 dolara (108.000 KM)! Postala je jedna od samo 261 žene koje su boravile na Južnom polu tokom hladnih, mračnih mjeseci od maja do augusta.

"Naravno da je hladno, ali je hladnije od hladnoće kakvu poznajemo. Najhladniji dan koji sam imao bio je krajem juna, a bilo je minus 77 stepeni, a puhao je i hladni vjetar zbog kojeg je temperatura pala na oko minus 100. Što je još više, iznenađujuće je kako se tijelo prilagođava i odjednom se osjećate kao da je minus 80 normalna temperatura. Teško je to opisati", rekla je 32-godišnjakinja za Newsweek.

Vanjska temperatura na Južnom polu svakodnevno doseže više od tri puta nižu nego u, recimo, komercijalnom zamrzivaču koji radi na oko minus 20. To znači da bi se na takvim temperaturama hrana smrznula za nekoliko sekundi ako je jednostavno ostavite vani.

Michelle kaže da problem nije samo abnormalna hladnoća, već i nadmorska visina - trebalo joj je najmanje sedmicu dana da se navikne na 2885 metara. "Mijenja se i visina atmosferskog pritiska, pa možete zaspati na 3000 metara, ali se onda probuditi na 3500 metara", dodaje ona.

Također je objasnila da zapravo "živite na svemirskom brodu" dok ste na Južnom polu. "Kad posljednji let krene sredinom februara, bit ćeš tamo do kraja oktobra. Svi radimo i živimo zajedno u istoj zgradi, tako da dok si u stvarnom svijetu, možeš završiti posao za taj dan i otići kući, to nije slučaj na Južnom polu", objašnjava.

Ova regija ima nekoliko sunčanih mjeseci između novembra i februara u razdoblju poznatom kao australsko ljeto. Nakon nekoliko mjeseci sumraka, 10. maja ova polarna regija upada u 24-satnu tamu na oko šest mjeseci.

To može dovesti do stanja poznatog kao 'zimski mozak', a Michelle još uvijek osjeća posljedice iako je njen rad na Južnom polu završio sredinom novembra.

"Nismo mentalno oštri kao kad smo prvi put stigli na Južni pol i živjeli u normalnim uvjetima kod kuće. Čak i sada, sedmicu dana nakon povratka, mučim se procesuirati neke od osnova komunikacije. Recimo, prije nekoliko dana kada sam naručivala čaj u kafiću, morala sam konobaricu tri puta zamoliti da ponovi ono što je rekla, jer sam čula riječi koje je govorila, ali ih nisam mogla razumjeti", ističe ova hrabra mlada žena.

Jedan od luksuza koji je Michelle najviše nedostajao bila je mogućnost dugotrajnog tuširanja vrućom vodom - na Južnom polu tuširanje je dopušteno samo dva puta sedmično po dvije minute.

Uprkos izazovima i poteškoćama, Michelle je uživala u jedinstvenim i nevjerovatnim iskustvima koja Južni pol nudi - uključujući posebnu božićnu tradiciju i nevjerovatne prizore aurore australis. "Ujutro na Božić u našoj stanici radimo zabavnu utrku pod nazivom 'Utrka oko svijeta'", rekla je Michelle.

U pitanju je utrka od pet kilometara koja obilazi Južni pol kako bi sudionici mogli trčati 'oko svijeta', odnosno proći sve 24 vremenske zone. "Neki sudionici to shvataju ozbiljno, dok se drugi oblače u zabavne kostime ili kombinezone tokom utrke", kaže ona.