Velika studija konačno potvrdila: Vitamin D sprječava teške bolesti!

Redovno uzimanje vitamina D u značajnoj mjeri smanjuje rizik od autoimunih bolesti kao što su psorijaza, reumatoidni artritis i lupus, pokazalo je jedno novo, veliko istraživanje.

Autori nove studije objavljene u uglednom naučnom časopisu British Medical Journal (BMJ) ističu da su autoimune bolesti, karakterizirane upalnim odgovorom odbrambenog sustava na vlastita tkiva, treći vodeći uzrok bolesti u industrijaliziranom svijetu i vodeći uzrok smrtnosti među ženama.

"Autoimune bolesti su hronična stanja sa sve većom prevalencijom s dobi i glavno su društveno i ekonomsko opterećenje zbog nedostatka učinkovitih tretmana", pišu autori koji rade u više američkih naučnih i zdravstvenih institucija.

Već su neka ranija istraživanja ukazivala na mogućnost blagotvornog učinka vitamina D potvrđenog u istraživanju. Međutim, nova studija je prvo randomizirano, kontrolirano istraživanje, što je zlatni standard kliničkih istraživanja jer može jasno potvrditi uzročnu povezanost vitamina D i njegovih efekata, piše Index.hr. Naime, studije učinaka dodataka prehrani i vitamina uglavnom se provode u tzv. opažajnim studijama. To znači da se u promatranoj populaciji kroz upitnike i slične instrumente nastoji utvrditi ko je uzimao neki dodatak, a ko ne i potom analizirati kakvi su ishodi bili u grupi koja je uzimala, a kakvi u onoj koja nije. U njima se podaci uglavnom temelje samo na iskazima uključenih ljudi.

U randomiziranim kontroliranim studijama osigurava se da postoje skupine u kojima jedna uzima određeni dodatak, a druga placebo te da su sudionici nasumično raspoređeni u skupine. To je teško urediti, osobito na velikom uzorku i kroz dugi niz godina koji mora proći da bi se stigli pojaviti određeni učinci na zdravlje. U njima se također rezultati nastoje kontrolirati na takav način da se što je moguće bolje isključe neki drugi čimbenici koji su mogli utjecati na ishod.

U novom istraživanju koje je trajalo 5.3 godine, naučnici su pratili što se događa s razvojem autoimunih bolesti kada jedna grupa ispitanika redovno konzumira vitamin D i/ili omega 3 masne kiseline, a što kada uzima lažne suplemente, odnosno placebo.

Studija, nazvana Vitamin D i Omega-3 Trial (VITAL), uključila je oko 26.000 odraslih osoba u prosjeku u dobi od oko 67 godina. Sudionici nisu imali manjak vitamina D i nisu se smatrali visoko rizičnima za razvoj autoimunih bolesti.

Oni su nasumično raspoređeni u više grupa – jedna je dnevno primala 2000 međunarodnih jedinica (IU) vitamina D te još 1 gram omega-3 masnih kiselina, druga je uzimala vitamin D s placebom, treća omega-3 masne kiseline i placebo, a četvrta samo placebo. Sudionici su konačno odgovarali na upitnike o novim dijagnozama autoimunih bolesti, a ljekari su pregledavali njihovu evidenciju kako bi potvrdili te dijagnoze.

Nakon nešto više od pet godina praćenja sudionici koji su uzimali vitamin D ili vitamin D i omega-3 masne kiseline imali su nižu stopu autoimunih bolesti od ljudi koji su uzimali samo placebo ili samo omega-3 masne kiseline. Efekti su postali izraženiji nakon dvije godine praćenja.

Mnoge autoimune bolesti popraćene su upalama, a poznato je da riblje ulje pomaže u ublažavanju upala. No, omega-3 masne kiseline same po sebi nisu značajno smanjile učestalost autoimunih bolesti. Rezultati studije pokazali su da se kod sudionika koji su uzimali vitamin D, sa ili bez omega-3 masnih kiselina, u nešto više od pet godina rizik od razvoja autoimunih bolesti smanjio za 22 posto u poređenju sa sudionicima u skupini koja je uzimala placebo.

Vitamin D je esencijalan mikronutrijent iz skupine vitamina topivih u mastima. Zbog toga je u studiji u jednoj grupi davan uz omega-3 masne kiseline koje ga otapaju i olakšavaju njegovu apsorpciju u organizmu. Posebno je važan za održavanje muskuloskeletnog sistema, no također i za funkcije imunosnog, endokrinog, kardiovaskularnog i neurološkog sistema.

Procjenjuje se da više od jedne milijarde ljudi u svijetu ima niske razine vitamina D zbog čega se posljednjih godina često govori o "pandemiji" nedostatka vitamina D. Nivoi su najniži tijekom zime kada su ljudi najmanje izloženi suncu, a problem je tim veći što se ide dalje na sjever. Manjak vitamina D povezuje se, među ostalim, s tzv. sezonskim promjenama raspoloženja, odnosno zimskim depresijama.

Mehanizmi koji mogu objasniti rezultate nove studije višestruki su i uglavnom su prilično dobro poznati. Naime, vitamin D se veže na receptore na ćelijama imunosnog sistema i pokreće niz gena važnih za njegovo pravilno funkcioniranje. Autoimune bolesti nastaju kada odbrambeni sustav greškom počne napadati vlastite ćelije, odnosno tkiva.

Najvažniji izvori vitamina D u hrani

Vitamin D je skupina sekosteroida topivih u mastima koji su ključni za povećanje crijevne apsorpcije kalcija, magnezija i fosfata, no ima i mnoge druge biološke učinke. Kod ljudi su najvažniji vitamin D3 (kolekalciferol) i vitamin D2 (ergokalciferol).

Za razliku od ostalih vitamina koji se u organizam mogu unositi isključivo prehranom ili dodacima prehrani, glavni prirodni izvor vitamina je sinteza kolekalciferola u donjim slojevima epiderme kože putem kemijske reakcije koja ovisi o izlaganju suncu (posebno UVB zračenju). Zbog toga se ponekad naziva "Sunčevim vitaminom". Izbor namirnica koje sadrže vitamine D2 i D3 u većim količinama prilično je ograničen.

Najbogatiji prirodni izvor vitamina D3 u hrani su riblja ulja, primjerice ulja jetre bakalara i drugih masnih riba. Također ga ima u raznim ribama kao što su tuna, srdela, skuša, bakalar, haringa i losos. Slijede drugi plodovi mora poput rakova, zatim žumanjak jajeta te neke vrste gljiva kao što su šitake, mliječni proizvodi kao što su sir, maslac i vrhnje te namirnice koje su dodatno obogaćene vitaminom D poput nekih margarinskih namaza.

Hranom je teško dobiti dovoljne količine vitamina D pa većina ljudi treba suplemente. Stručnjaci osobama u dobi od 1 do 70 godina preporučuje da uzimaju 600 IU na dan, a starijima od 70 godina oko 800 IU na dan. Neki stručnjaci preporučuju i više.