"Ne bi trebao biti ovdje": Astronomi iznenađeni prstenom oko hladnog Quaoara koji kruži iza Plutona

Mali, daleki svijet nazvan Quaoar, nazvan po bogu stvaranja u mitologiji američkih starosjedioca, donosi neka iznenađenja za astronome dok kruži iza Plutona u hladnim vanjskim dijelovima našeg Sunčevog sistema.

Istraživači su u srijedu rekli da su otkrili prsten koji okružuje Quaoar sličan onom oko planeta Saturn. Ali, onaj oko Quaoara prkosi trenutnom shvaćanju o tome gdje se takvi prstenovi mogu formirati - nalaze se mnogo dalje od njega nego što bi trenutno naučno shvaćanje dopuštalo.

Udaljenost prstena od Quaoara smješta ga na mjesto za koje naučnici vjeruju da bi se čestice trebale lako okupiti oko nebeskog tijela kako bi formirale mjesec, umjesto da ostanu kao odvojene komponente u disku materijala prstena.

"Otkrili smo prsten na mjestu na kojem to ne bi trebalo biti moguće", rekao je astronom Bruno Morgado sa zvjezdarnice Valongo i Federalnog unvierziteta Rio de Janeira u Brazilu, glavni autor studije objavljene u časopisu Nature.

Otkriven 2002. godine, Quaoar je trenutno definiran kao manji planet i predložen je kao patuljasti planet, iako mu Međunarodna astronomska unija, naučno tijelo koje se bavi takvim stvarima, još nije službeno dodijelila taj status.

Njegov promjer od oko 1110 km otprilike je trećina Zemljinog mjeseca i polovica patuljastog planeta Plutona. Ima mali mjesec koji se zove Weywot, Quaoarov sin u mitologiji, promjera 170 km koji kruži izvan prstena. Naseljavajući udaljenu regiju zvanu Kuiperov pojas naseljenu raznim ledenim tijelima, Quaoar kruži oko 43 puta dalje od udaljenosti Zemlje od Sunca. Za usporedbu, Neptun, najudaljeniji planet, kruži oko 30 puta dalje od Zemljine udaljenosti od Sunca, a Pluton oko 39 puta dalje.

Quaoarov prsten uočen je pomoću orbitalnog Cheopsovog teleskopa Europske svemirske agencije, čija je primarna svrha proučavanje planeta izvan Sunčevog sistema, kao i zemaljskih teleskopa.

Prsten, grudasti disk sastavljen od čestica prekrivenih ledom, nalazi se oko 2.550 milja (4.100 km) od središta Quaoara, s promjerom od oko 8.200 km, piše Reuters.

"Prstenasti sistemi mogu nastati zbog krhotina iz istog procesa formiranja koji je nastao centralnim tijelom ili mogu biti posljedica materijala koji je nastao nakon sudara s drugim tijelom i zarobljen od strane centralnog tijela. Trenutačno nemamo naznake o tome kako je Quaoar formirao prsten", rekla je astronomkinja i koautorica studije Isabella Pagano, direktorica Astrofizičkog opservatorija italijanskog istraživačkog instituta INAF iz Catanije.

Za razliku od bilo kojeg drugog poznatog prstena oko nebeskog tijela, Quaoarov se nalazi izvan onoga što se zove Rocheova granica. To se odnosi na udaljenost od bilo kojeg nebeskog tijela koje posjeduje značajno gravitacijsko polje unutar kojeg bi se objekt koji se približava mogao odvojiti. Očekivalo bi se da će se materijal u orbiti izvan Rocheove granice sastaviti u mjesec.

Saturn, inače, ima najveći sistem prstenova u našem Sunčevom sistemu. Ostali veliki plinoviti planeti - Jupiter, Uran i Neptun - svi imaju prstenove, iako manje impresivne, kao i neplanetarna tijela Chariklo i Haumea. Svi borave unutar Roche limita.

Ali, kako Quaoar može prekršiti ovo pravilo?

"Razmotrili smo neka moguća objašnjenja: prsten napravljen od krhotina, nastao kao rezultat navodnog razornog udara u Quaoarov mjesec, preživio bi vrlo kratko vrijeme - ali vjerojatnost da ćemo to promatrati je izuzetno mala", rekao je Pagano. "Druga je mogućnost da se teorije o agregaciji ledenih čestica moraju revidirati, a čestice se možda neće uvijek agregirati u veća tijela onoliko brzo koliko bi se moglo očekivati."