Misteriozna anomalija koja slabi magnetno polje Zemlje počela se - širiti...

Novi satelitski podaci Europske svemirske agencije (ESA) otkrili su da misteriozna anomalija koja slabi magnetno polje Zemlje nastavlja da evoluira, a posljednje observacije sugeriraju da bismo se uskoro mogli suočiti s više ovih čudnih fenomena...

Južnoatlantska anomalija je ogromno područje smanjenog magnetskog intenziteta u Zemljinom magnetskom polju, koje se proteže sve od Južne Amerike do jugozapadne Afrike.

Budući da magnetsko polje djeluje kao svojevrsni štit - štiti Zemlju od solarnih vjetrova i kozmičkog zračenja - svako smanjenje njegove snage važan je događaj koji moramo pažljivo pratiti, jer bi te promjene mogle imati značajne posljedice za naš planet.

Trenutno, nema razloga za alarm.

Iz ESA-e naglašavaju da su trenutno najveći efekti uglavnom ograničeni na tehničke kvarove na satelitima i svemirskim brodovima, koji mogu biti izloženi većoj količini nabijenih čestica u niskoj orbiti dok prolaze kroz južnoatlantsku anomaliju iznad Južne Amerike i juga Atlantika.

Ipak, veličina anomalije ne bi smjela biti zanemarena. U posljednja dva stoljeća Zemljino magnetsko polje u prosjeku je izgubilo oko devet posto svoje snage, navodi ESA, potpomognutu padom minimalne jačine polja u južnoatlantskoj anomaliji s približno 24.000 nanotesli na 22.000 nanotesli tokom posljednjih 50 godina.

Zašto se to događa ostaje - misterija. Zemljino magnetsko polje stvaraju električne struje koje prizvodi vrtložna masa tekućeg željeza unutar vanjske jezgre naše planete. Istraživanja su pokazala da je Zemljino magnetsko polje neprestano u stanju fluksa i svakih nekoliko stotina hiljada godina ono se okreće, a sjeverni i južni magnetski pol mijenjaju mjesta.

Taj se proces zapravo možda događa češće nego što ljudi misle, ali dok naučnici neprekidno raspravljaju kada bismo mogli biti svjedoci sljedećeg takvog događaja, geofizičari raspravljaju o tim kretanjima Zemljinih magnetskih stupova.

U svakom slučaju, nije u potpunosti jasno kako bi ovi preokreti mogli biti vezani za ono što se trenutno događa s južnoatlantskom anomalijom - ono što je sigurno jest da južnoatlantska anomalija ne miruje. Od 1970. anomalija raste i kreće se prema zapadu brzinom od oko 20 kilometara (12 milja) godišnje. Ali, to nije sve.

Nova očitavanja ESA-ovih satelita Swarm pokazuju da se u posljednjih pet godina u anomaliji počeo otvarati drugi centar minimalnog intenziteta. To sugerira da bi se čitava stvar mogla čak i podijeliti u dvije odvojene ćelije - s izvornim centrom iznad sredine Južne Amerike, i novom, u nastajanju koja se pojavljuje na istoku, iznad obale jugozapadne Afrike.

Šta će se dalje događati, ne znamo, ali prethodna su istraživanja sugerirala poremećaje u magnetskom polju poput ovog koji se ponavljaju i odvijaju svakih nekoliko stotina godina...