Historija domaćinstva i kućnih poslova

Osim modernizacije kućanskih aparata i interijera, izložba Ah, ti kućanski poslovi, koja će do 22. aprila biti postavljena u Muzeju grada Zagreba, cinično podsjeća da se unutar marketinške prezentacije privatne sfere doma malo toga promijenilo, odnosno unaprijedilo, piše Voxfeminae.

Kao i u nostalgičnim vremenima s kraja 19. do sedamdesetih godina 20. stoljeća koje izložba predstavlja, i danas je jasno vidljiv odnos moći unutar područja rada gdje se kućni poslovi uglavnom smatraju ženskom brigom i ne nužno cijenjenim radom.

Autorice izložbe su Ksenija Katalinić, Radmila Biondić i mr.sc. Marina Vinaj, voditeljice tri odjela Muzeja Slavonije koja je okupila tristotinjak izložaka iz tri muzejska odjela (Tehničkog odjela, Odjela umjetničkog obrta i Odjela hemeroteke).

Predstavljajući masivne i komplicirane ručno pokretane kuhinjske naprave, peći i štednjaka na kruta goriva, plinska glačala ili kuhala, izložba podsjeća koliko je teško bilo biti ženom prije komercijalizacije električnih aparata. Primjer je Radion deterdžent za veš, koji se oglašavao pod sloganom Pere sam!, ali je najprije veš trebalo cijelu noć namakati, drugi dan iskuhavati (na šporetu na drva), zatim ispirati.

Na izložbi su prikazani i stari marketinški plakati koji reklamiraju šivaće mašine, modu, kuhinjska pomagala i sredstva za čišćenje od kojih neke i danas možemo kupiti (Dr. Oetker's). U posebnoj prostoriji omogućeno je gledanje reklama iz 1950-ih godina, koje su trajale skoro 10ak minuta te pažljivo objašnjavale svaki korak upotrebe određenog proizvoda.

Iako identitet kućanice više ne dominira javnom sferom u smislu da isključivo ograničava ženino djelovanje (kao što je vidljivo u vremenima koje prezentira izložba), ipak se danas prikriveno, tiho i nenametljivo održao u reklamnom diskursu.

Bilo da je riječ o ribanju wc školjke, usisavanju, pranju veša ili uklanjanju tvrdokornih mrlja, gotovo da nema iznimke: ako se reklamiraju proizvodi koji se koriste unutar privatnog prostora, to jest doma, jedine akterke su žene. Žene u srednjim godinama koje drže tri kuta kuće, odlaze na posao, pa nakon toga kuhaju, spremaju i čiste za svojom porodicom. Takav scenarij ne nudi eksplicitnu eksploataciju, za razliku od reklama u kojima se žene kao seksualne objekte izravno i vidljivo iskorištava, već konstantnom reprodukcijom domaćica održava i iznova potvrđuje patrijarhalnu ideologiju, prirodno stanje stvari, idealno univerzalno pravilo da je dom ženina briga, a pritom su one sretne i zadovoljne.

Unutar takvog reklamnog diskursa, porodica se promoviše kao tradicionalna i prirodna pojava u društvu, a djeca se već u najranijoj dobi pripremaju za uloge majke domaćice i oca radnika -  žensko dijete u reklamama često pokazuje interes za znanje majke o načinima kako najbolje ukloniti mrlju s majice ili s kojim deterdžentom najbolje oprati suđe.

S tim u vezi, reklamni plakati prikazani na izložbi u Muzeju grada Zagreba, stari preko 50 godina, nisu tako različiti od današnjih reklama. Marketinška industrija, uprkos društvenim promjenama, svoja pravila ne mijenja. Kućanske proizvode isključivo reklamiraju žene za žene; muškaraca nad prljavim rubljem nema nigdje, niti će ga uskoro biti.