Slavni roker o Jugoslaviji: "Žele se pobiti, zbog događaja kojih se ne sjećaju"

Ian Fraser Kilmister, mnogima poznatiji kao Lemmy iz Motorheada, 2002. godine objavio je autobiografiju u saradnji s novinarkom Janiss Garzom, a 2016. godine, nedugo nakon njegove smrti, izašlo je nadopunjeno izdanje.

U autobiografiji naslova “White Line Fever” Lemmy spominje i Jugoslaviju, koja mu nije ostala u najljepšem sjećanju.

Lemmy tvrdi da mu je to, s bendom The Rocking Vicars, bio prvi nastup “iza željezne zavjese”. Ali nešto niže na istoj stranici knjige demantira ga prevoditelj, piše Index.hr.

“Jugoslavija, dakako, nije bila ‘iza željezne zavjese’, odnosno među zemljama bivšeg tzv. Istočnog bloka. Ali na Zapadu je bila (i još je uvijek) raširena zabluda da jest! Tačnije, bilo je dovoljno da je zemlja komunističkog uređenja, pa da je se nazove zemljom ‘iza željezne zavjese’, bez obzira na činjenice”, stoji u fusnoti knjige.

“Nisam siguran kako je uopće do toga došlo - naš je menadžer bio poduzetan lik, uprkos činjenici da se bavio posuđem. Svirali smo u Jugoslaviji, zemlji koja je bila svojevrsni križanac među zemljama Istočnoga bloka. Usput, izuzev toga, tamo nema ničeg posebnog. Nema puno obrađene zemlje, prevladava kamenjar i šikara, i vlada veliko siromaštvo. Svirali smo u Ljubljani, danas glavnome gradu Slovenije. Potom smo se spustili do Crne Gore i Bosne. Ondje su svi rogoborili jedni protiv drugih. I to vrlo ozbiljno, kao da se žele međusobno pobiti, navodno zbog događaja iz prošlosti koji su već izblijedjeli iz njihova sjećanja. Takve se stvari ondje usađuju djeci od najranije dobi i bit će pravo čudo ako ikada prestanu s time”, piše Lemmy.

“Srbi mrze Hrvate - samo ste o tome tamo slušali tada, a i danas je još uvijek tako. Dakako, zaključio sam da su svi oni negativci jer su komunisti ljudima radili sr**ja od kakvih zazirem. Nisam znao da su moji sunarodnjaci radili ista takva sranja njima. Ne bih mogao kazati da je taj posjet Jugoslaviji bio naročito poučan. Mi smo vidjeli samo ono što je ondje bilo dobro - dobili smo turističkog vodića, no u komunističkoj zemlji on je i puno više od toga! Ako vas upozori da negdje ne idete, onda se tog mjesta uistinu klonite, dovraga”, zaključio je Lemmy.

Nešto kasnije na naše prostore vratio se i s Motorheadom, a dojmovi mu ni 1989. nisu bili ništa bolji.

“Imali smo dva koncerta u Ljubljani. Tokom prvog, Wurzel je pao sa bine - u jednom je trenu stajao do mene, a u sljedećem nestao, odletio je ravno dolje. Nije to bila ni naročito čvrsta bina. Sjećam se kako sam zakoračio u rupu na zadnjem dijelu. Sljedeće večeri dogodilo se nešto što je moglo završiti puno gore. Tokom izvođenja prve stvari, prije solo-dionice, neka je šupčina bacila žilet na binu - tip ga je čak zalijepio između dviju kovanica kako bi dobio na težini - i gadno mi rasjekla šaku. Nisam gotovo ništa osjetio, tako da nisam niti bio svjestan što se dogodilo sve dok nisam ugledao kako se pod crveni. Potom sam pogledao svoju šaku i vidio da iz nje šiklja krv ko blesava. Zamotao sam krpu oko ruke i završili smo nastup. Povreda je bila gadna. Kad smo sišli s bine, skinuo sam krpu i krv je šiknula po zidovima, a članovi benda užasnuto su vrisnuli. Zatim sam otišao u jednu jugoslavensku seljačku bolnicu gdje su me zašili, ali tokom sljedeća četiri dana, ruka mi je polako stala crnjeti - bilo je to trovanje krvi”, prisjetio se roker.

“Malo je nedostajalo da ostanem bez palca i još jednog od prstiju! Bilo je to toliko ozbiljno, da je naš koncertni menadžer rekao: “Dovraga s time”, i poslao me na avion. U Engleskoj sam proveo dvije sedmice u bolnici s rukom u povezu oko vrata - samo zato što je neki mali kreten zaključio da je baš fora baciti žilet na bend. Zapravo, reći ću vam koliko je fora bio taj lik - nakon što je to napravio, stajao je ondje pokazujući prstom na sebe, govoreći: ‘Ja sam to napravio!’. Naravno, naša je ekipa krenula na njega i stala ga mlatiti”, opisao je.

“Izmlatili su ga na mrtvo ime, a kad su bili gotovi, onda ga je i jugoslavenska policija izmlatila na mrtvo ime, a oni su profesionalci. I - vjerovali ili ne - i dalje je bio ondje, stojeći pored rampe za iskrcaj, i derući se: ‘Hajde, čovječe!’ i tome slično. Neviđeni idiot. To nikako ne mogu shvatiti - mogu razumjeti da me mrzio iz nekog nepoznatog razloga. Mogu razumjeti da je sve to isplanirao i napravio. Ali ne mogu razumjeti da je vikao: ‘Ja sam to napravio!’, mojim ljudima. Pitam se gdje li je taj tip danas - vjerojatno se sjajno zabavlja jureći naokolo ubijajući žene i djecu. Vjerojatno je policajac”, stoji u autobiografiji.

Lemmy je preminuo 2015. godine u Los Angelesu.

“Jednostavno je bio iskren i imao više poštenja u jednom prstu od većine rokera”, opisao ga je jednom slavni Slash.