Najmlađi mađioničar na Balkanu za Radiosarajevo.ba: "Nikad iz kuće ne izlazim bez špila karata"

Magija je za publiku često trenutak nevjerice i zabave, ali iza svakog trika stoje godine vježbe, grešaka i upornosti.

Najmlađi mađioničar na Balkanu, Amar Gušo u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba otkriva kako je od rada s djecom i animacije na rođendanima stigao do svijeta iluzija, ali i sa kakvim se predrasudama i neugodnim situacijama susreće iza kulisa osmijeha i aplauza.

"Pa krenulo je čudno, nije išlo kao da sam ja to pratio od malih nogu, nisam, ali sam oduvijek radio sa djecom, od 15 godina sam krenuo da radim, te maskote, festivale, rođendane, spiderman, batman i te stvari. Tako sam godinu i po izvježbavao taj odnos sa djecom i vidio da mi to ide. I nekako mi je uvijek mađioničar bio zanimljiv kao i svima, ali nisam mislio da ja to mogu, nisam mislio da ja imam tu vještinu ruku, ali sam upoznao ovog mađioničara, tu smo krenuli zajedno", ističe Amar.

Amar priznaje da u početku nije vjerovao da bi se ikada mogao baviti magijom. Kako kaže, imao je otpor i nesigurnost, uvjeren da to "nije za njega", sve dok ga jedan mađioničar nije ohrabrio da pokuša.

"Ja sam bio bukvalno ma neću, ma ne mogu ja to, nisam ni krenuo da radim a već sam bio kao ma ne što ću ja to raditi, nemoguće je da ja to budem. I on je mene bukvalno tjerao da ja probam, da mi trik ja ga ne vježbam kući i nekako je sve prirodno dolazilo, prvi drugi trik i eto sve ostalo je historija", kazao je Amar Gušo za portal Radiosarajevo.ba. 

Ruke ili mozak: šta je važnije u magiji?

Pitali smo ga jesu li za trikove bitne ruke ili je bitan mozak, a on odmah odgovara pa oboje. A šta više koristi, pa tu smo se malo zbunili.

"Pa u ovim godinama malo više ruke ali mislim da je za malo neke veće trikove mozak dosta bitniji i ako i sad morate koristiti mozak i razmišljati. Mislim mozak tu dolazi spontano, kako učite jedan trik, drugi, treći, u jednom trenutku krenete razmišljati van svega."

Govoreći o poslu, ističe da mu ljudi svakodnevno prilaze tražeći trikove, što ga, kako kaže, i raduje i iznenađuje.

"Često, bukvalno svaki dan po dva tri puta, zato što ne znam ni ja prepoznaju mađioničara i kao nije to sad neka poznata ličnost da kažeš, uvijek imaju slobodu da me pitaju jer zna šta će me pitati već unapred, jer nekako je prirodno to pitanje, uvijek uradim rado ali nekad se desi da nisam baš u vremenu ali eto pokušam ispoštovati svakog."

Pitali smo ga šta uvijek nosi sa sobom kada je u pitanju magija i neplanirani susreti s publikom. Amar kaže da se na takve situacije navikao, pa gotovo nikad ne izlazi bez špila karata.

"Malo je nezgodno kad me na prepad uhvate, ali snađem se, uvijek nosim špil sa sobom, to sam naučio i uvijek mijenjam imam te neke brzopotezne trikove, njima zanimljivo a meni je nekako najlakše to uraditi. Ništa sad komplikovano da sječem čovjeka na ulici ili tako nešto", dodaje Amar Gušo.

"Crna magija" i predrasude

Ipak, nisu sve situacije prijatne.

"Pa billo ih je, najneugodnije situacije su mi kad pokušaju da dobace iz publike, ja radim za djecu trikove a starije osobe tako dobacuju svakakve gluposti. Oni u tom momentu pokušavaju da budu kul i zanimljivi. Od djece stvarno nemam neugodnih situacija", naglasio je najmlađi mađioničar na Balkanu.

Dotakao se i predrasuda koje prate njegov posao.

"Previše mi se dešava da mi ljudi kažu ti se baviš crnom magijom. Pokušavam objasniti kako kome mogu ali neki ljudi jednostavno ne razumiju. Desi mi se odem u goste i krenu pričati, to ti je opasno, to su ti džini, kad uđe u tebe ne izlazi, bolje se bavi nečim drugim ostavi se toga, mislim jeste neralno kad vidiš, pomislili bi da su neke sihre ili tako nešto, ali to nije tako", priča nam Adnan Gušo.

Bravo uradio si to što si htio

Na pitanje šta bi poručio mlađem sebi, odgovara jednostavno:

"Da se ne boji i da nastavi. Sve dođe na svoje mjesto. Uvijek sam želio da imam nešto svoje. Sigurno bi mali Amar rekao bravo uradio si to što si htio. "

Amar danas kaže da živi ono što je oduvijek želio, da ima nešto svoje, i da kroz magiju donosi osmijeh publici, bez obzira na sve predrasude.