Jelena Đoković: "Kada sam postala majka, bilo mi je najteže da prihvatim ovu istinu o djeci"

Roditeljstvo samo po sebi je veliki izazov i najteži posao na svijetu.

Ono nas tjera da duhovno rastemo, a možda i mijenjamo poglede i perspektivu na svijet, a o tome je govorila Jelena Đoković, supruga najboljeg tenisera svijeta Novaka Đokovića sa kojim ima dvoje djece, sina Stefana (8) i kćerkicu Taru (5).

O svom roditeljskom putu, i izazovima kazala je slijedeće: 

"Za mene je najveći izazov bio da razumijem sebe i sve pomješane emocije koje sam osjećala kada sam postala majka. Prije toga sam razmišljala logikom, teorijom, posmatranjem drugih, vođena nekim ličnim iskustvima i čvrsto sam vjerovala da ću ja biti super mama koja sve moze i s lakoćom radi. Međutim, nikada prije se nisam susrela sa tolikom navalom emocija, pomješanim sa umorom, očekivanjima, željama, traumama…

I navodno je trebalo da u sebi osjetim sve i najbolje znam sve… To mi je bio najveći izazov. Da prihvatim da je moje dijete u stvari došlo na ovaj svijet da živi svoj život, a ne moje projekcije i šablone i nametnute ideale, pa čak ni moje traume.

Kada sam to osvijestila, onda sam prestala da ih vaspitavam.

Onda sam krenula da rastem sa njima i uz njih… i to je proces koji stalno evoluira kako prolazimo kroz različite faze jer oni, kao i mi, non stop se menjaju", priča Jelena. 

Suzbijanje i potiskivanje emocija dovodi dugoročno do bolesti

Svaki pojedinac treba da otvoreno ispoljava svoje emocije - samo tako može da bude autentičan i slobodan. Nažalost, ovo načelo nije nešto što je u savremenom svijetu opšteprihvaćeno i poželjno. Upravo je to Jelenina misija - da se uz stručno vođstvo i podršku stručnjaka širi svijest o važnosti prepoznavanja, a potom i prihvatanja i ispoljavanja sopstvenih emocija.

"Reći danas nekome da je emotivan često bude shvaćeno kao uvreda. Ljudima ne prija da se nađu u društvu osoba koje otvoreno izražavaju osjećanja da bude neprijatno. Međutim, suzbijanje i potiskivanje emocija dovodi dugoročno do bolesti. Dr Gabor Mate to jako dobro objašnjava i mi se kao Fondacija trudimo da kroz naš rad sa roditeljima i stručnim licima, koji dolaze u dodir sa decom, podižemo svijest o autentičnom ispoljavanju emocija. Da pomognemo djeci da razumiju da je u redu biti tužan, ljut, nervozan i da im pomognemo da ta osećanja ispolje na prihvatljiv, a ne destruktivan način.

Radujemo se dolasku stručnjaka koji će nam pomoći da dođemo do što boljih rešenja", objašava Jelena.

Vratiti nadu da postoji izlaz iz traume je nešto što svima nama treba

Kako osvijestiti traume, kako male, tako i velike i kako ih prevazići, u oktobru ove godine govoriće u Beogradu i dr Gabor Mate, jedan od najpriznatijih svetskih stručnjaka za prevazilaženje trauma, ali i mudrost odgoja. Naime, on će u organizaciji Novak Đoković Fondacije održati radionicu na kojoj će Jelena biti moderator.

"Vratiti nadu da postoji izlaz iz traume je nešto što svima nama treba, posebno u današnje vrijeme. Posebno u našem dijelu svijeta. Naš region je prošao kroz veoma turbulentan period u posljednjih 30 godina i sve je to ostavilo veliki trag u svima nama - kako svjesno, tako i nesvjesno. Smisao porodice je da nam ponudi zaštitu, da nas osnaži i podrži, ali šta se dešava kada su taj stub i osnova poljuljani ili oslabljeni? Onda se dešava da se traume roditelja prenose na djecu, djeca na svoju djecu i svi kao društvo tonemo", rekla je Jelena.

Ona dodaje i da nema važnih i nevažnih emocija, da je svaka bitna i da nijednu ne treba odbaciti ili zadržavati u sebi - na duge staze nam ovakav tretman sopstvenih osjećanja donosi štetu.

"Ne bih izdvajala jednu emociju kao bitniju ili manje bitnu u odnosu na cijeli spektar koji proživljavamo sa djecom i uz decu svakodnevno. Svaka emocija je bitna. Društvo, nažalost, dijeli emocije na prihvatljive i neprihvatljive, mada bih više volela da se o tome priča kao o prijatnim i neprijatnim emocijama. Jer svaka je bitna i dio našeg ljudskog iskustva. Za suzbijanje emocija nam treba ogromna količina energije i zadržana energija u tijelu nam truje tijelo i dugoročno ga i razboljeva", akcentuje.

Jelena Đoković naglašava da roditeljima nisu potrebni savjeti, već podrška i da je važno osvijestiti da većina roditelja prolazi kroz iste ili slične situacije tokom vaspitavanja djece.

"Nijednom roditelju ne treba savjet kako da bude bolji roditelj jer to odmah polazi od pretpostavke da on ili ona u toj ulozi nisu dobri, a to nije ni istina ni poenta. Ono što treba roditeljima, a među njih svrstavam i sebe, je podrška. Zahvaljujući sjajnim stručnjacima sa Harvarda, prije 6 godina smo kreirali, meni tako drag, program "Podrška, ne perfekcija". Cilj ovog programa je upravo u pružanju podrške i osnaživanju roditelja, a nikako na podjeli savjeta i smjernica jer roditelji su već u startu najbolji što mogu da budu. Zahvaljujući ovom programu sam i sama pregurala mnoge izazove u roditeljstvu i shvatila da nisam sama na ovom putu; da i mnogi drugi roditelji prolaze kroz iste ili slične situacije i svako se sa tim nosi na svoj način", priča ona.

I mi sami, kao i dijete, treba da budemo emotivno podmireni

Jelena dodaje da je primjetila da se danas većina roditelja suočava sa sličnim problemima i izazovima tokom odrastanja dece.

"Uglavnom djecu posmatramo kroz veliki strah i krivicu dok su baš mala, pa se vodimo nekim statistikama i procjenama šta je normalno za taj uzrast i stalno se preispitujemo da li su dovoljno porasli, jeli, spavali, šetali, igrali se, dijelili… da li su prohodali prerano, prekasno, sve procjenjujemo, sve mjerimo. Na našim programima, mi fokus stavljamo na razumijevanje i privraženost djetetu, pomažemo roditeljima da rade na sebi kako bi što bolje i više ostvarili bliskost sa djetetom, jer kad smo bliski s nekim - onda je prirodno da želimo da im budemo dobri, da ličimo na njih, da budemo u njihovoj blizini, da imamo zajedničke vrijednosti. U principu, svaki roditelj bi želio da njegovo dijete bude zdravo, srećno, snažno, da ima samopouzdanje i radoznalost. Sve se to mnogo lakše postiže kada smo i mi, a i dijete, emotivno podmireni, objašnjava ona. 

Podsjetimo, Fondacija Novak Đoković je i prošle godine ugostila profesoricu Šefali Sabari, svjetski poznatu psihologinju i stručnjaka za roditeljstvo, a u planu imaju da i u narednim godinama realizuju različite projekte sa fokusom na brigu o djeci i porodici. A koja je to najvrednija lekcija koju je Jelena Đoković naučila od dr Sabari?

"Puno toga sam naučila i jos uvek učim od dr Šefali. U principu, najvrijednija početna tačka je da shvatimo da u roditeljstvu nije riječ o djetetu, već o roditelju; i da moramo da se bavimo sobom da bismo mogli da odgovorimo na potrebe deteta", zaključuje Jelena, pišu srbijanski mediji.