Jackie Chan otkrio dva filma koja su ga podigla kada mu je bilo najteže: "Htio sam da se povučem"

Filmska legenda Jackie Chan otkrio je kako ga je hit film iz 1984. godine inspirisao da ne odustane od svojih snova i zašto ni sa 71 godinom ne planira da se povuče.

Chan, koji danas ima 71 godinu, ponovo je na kino platnu u ulozi majstora kung-fua gospodina Hana u novom filmu Karate Kid: Legende.

U emotivnom intervjuu za Extra, Chan je otkrio kako ga je upravo originalni Karate Kid iz 1984. godine podstakao da ne odustane kada mu je bilo najteže.

"Ove godine slavim 64 godine u filmskoj industriji", rekao je Jackie. "Sjećam se kada sam radio kao kaskader. Tada akcioni filmovi više nisu bili popularni. Nismo znali kuda dalje. Bio sam spreman da odustanem."

"Ali onda je došao Karate Kid. Otišao sam s prijateljima u kino, kupili smo karte i gledali ga. Kad sam ga vidio, osjetio sam energiju i pozitivnu poruku. Pomislio sam: 'Ne smijem da odustanem. Život me je oborio, ali ću se podići.'"

Chan je tada obnovio svoje treninge, a uskoro ga je dodatno motivisao i legendarni film Rocky sa Sylvesterom Stalloneom.

"Pogledao sam Rockyja, čuo pjesmu Eye of the Tiger, i odjednom sam bio pun snage i motivacije."

Dok je trenirao u dojo sali, prišao mu je jedan reditelj i rekao mu nešto što mu je promijenilo život:

"Rekao mi je: 'Ti treba da budeš glumac.' Srećom, nisam odustao. Nastavio sam da treniram. To mi je uljepšalo dan. I život."

Glumac, koji se proslavio ulogama u filmovima kao što su Gas do daske (Rush Hour) i Šangajsko podne (Shanghai Noon) kaže da ne planira da uspori, iako je već prešao sedamdesetu.

Za magazin Hot Living otkriva:

"Naravno da i dalje radim sve vratolomije sam. To je dio mog identiteta. To se neće promijeniti dok ne odem u penziju – a to se nikad neće desiti!"

Chan je poznat po svojoj akrobatskoj i inovativnoj borbenoj koreografiji. Danas, nakon više od šest decenija karijere, tvrdi da mu fizičke pripreme više nisu potrebne.

"Kada to radiš 64 godine, više ne moraš da se pripremaš. Sve dolazi iz srca i iz duše. To je čista mišićna memorija."

Govoreći o razlici između filmova nekada i danas, Jackie dodaje:

"Nekada si morao da budeš na setu, da stvarno skočiš. To je bilo to. Danas, uz pomoć kompjutera, glumci mogu sve. Ali u tome uvijek fali onaj pravi osjećaj stvarnosti."