Zlokobna priča o jednom od kultnih filmova: Kako su umrli redatelj, njegova supruga i glavni glumac?

Film označen kao 'jedan od najboljih svih vremena' nosi uz sebe prilično zlokobnu priču, jer je navodno "ubio" redatelja, njegovu suprugu i glavnu zvijezdu filma.

Tokom godina čuli smo neke prilično šokantne priče vezane uz različite vrste filmova, ali ova je sigurno među najstrašnijim. Izložiti svoj život i tijelo opasnosti zbog umjetnosti nije ništa novo, ali doista je nešto drugačije odreći se života u čisto zabavne svrhe.

Neki od neobičnijih primjera uključuju renesansne slikare koji su bili izloženi otrovnim kemikalijama koje se koriste u njihovim uljanim bojama, a u novije vrijeme David Blaine je izvodio neke posve čudne vratolomije, poput  one kada je proveo 44 dana u staklenoj kutiji iznad Temze... Ali, za film Stalker, redatelj Andrej Tarkovski možda je platio najveću cijenu.

Smješten u postapokaliptičnu pustoš, film prikazuje 'Stalkera' (uhodu, op.pr.) kako vodi ljude kroz zonu koja je postala nenastanjiva. Tarkovsky je odabrao industrijom opustošeni dio Estonije za snimanje filma nakon što je potres onemogućio snimanje izvorne lokacije u Tadžikistanu.

Film je izašao 1979, a Tarkovski je umro sedam godina kasnije, 1986.

Snimatelj zvuka Vladimir Sharun rekao je kako vjeruje da su smrti Tarkovskog, njegove supruge Larisse i glumca Anatolija Solonjicina povezane s otrovnim okruženjem u kojem su radili.

On je svojevremeno otkrio: "Snimali smo u blizini Tallinna u području oko male rijeke Jägala s napola funkcionalnom hidroelektranom. Uz rijeku je bila hemijska tvornica i izlijevala je otrovne tekućine nizvodno. Postoji čak i kadar u Stalkeru: snijeg pada i bijela pjena pluta niz rijeku. Zapravo je to bilo stvarno, a riječ je bila o nekom užasnom otrovu."

Dodao je: "Mnoge žene u ekipi su imale žalergijske reakcije na licu. Tarkovski je umro od raka desnog bronhija. I Tolja Solonjicin također. Da je sve to povezano s lokacijom snimanja Stalkera, postalo mi je jasno kada je Larisa Tarkovskaja umrla od iste bolesti u Parizu."

Ipak, vrijedi istaći da nikada nije zvanično potvrđeno jesu li smrti doista bile povezane sa surovim okruženjem tokom snimanja filma. Stalker se od tada smatra iznimno važnim dijelom sovjetske kinematografije i redovno je na listama najboljih filmova svih vremena.

Bez obzira na to je li film doprinio smrti ili ne, postavlja neka zanimljiva pitanja o tome koliko daleko su ljudi spremni ići da bi stvorili svoju umjetnost.