Casanovini "Memoari" otkrili tajne najvećeg zavodnika ikada

Na njegovom su licu pohota i razvrat spojeni u jedinstven izraz koji izaziva gnušanje, piše u izvještajuu venecijanske inkvizicije o Giacomu Casanovi, koji je sam sebe toliko poštovao da si je prišio i titulu viteza, 'Chevaliera de Saingalta'.

'Vitez' je cijeloga života ljubio, posudivši svoje ime - uz fiktivnog Don Juana - svim velikim zavodnicima ovoga svijeta. Tačan broj njegovih ljubavnica nije poznat, ali ih je bilo više stotina.

Još od malih nogu bio je silno erotiziran. Već sa 17 ljubi, i to odmah dvije sestre. U njegovim šesterosveščanim 'Memoarima' vidimo ga čas u samostanima, gdje ljubi časne sestre, čas u budoarima bogataških vila, gdje zadovoljava svoju pohotu s mladim, ali i starim ženama.

Mjesta se mijenjaju, ali on je uvijek isti. Casanova je kao smrt, on kosi, ne bira. Tek što je čitalac predahnuo od opisa ljubovanja s ljepoticom, časnom sestrom Marijom Magdalenom, vidimo ga u spavaćoj sobi 80-godišnje vojvotkinje D’Urfe, koja vjeruje da će, korištenjem mističnih znanja, kabale, spavajući s Casanovom, postati besmrtna.

Casanovi je obećala bogatu nagradu pa ovaj - kako bi ispunio obećanje - spava s vojvotkinjom, ali mu nadahnuće ipak daje gola mlada djevojka koja pleše iza zastora, skrivena tako da je gospođa D’Urfe ne vidi. Kako bi pojačao svoju potenciju, Casanova pije napitak od bjelanjka jajeta i octa, recept koji je sam izmislio, ali guta i kamenice.

On je neprestano zaljubljen i njemu je, čini se, svaka žena lijepa. Možda je to tajna njegove neodoljivosti. Voli kćeri, ne bježi od majki, a katkad zavodi obje. Njegov je život pun paradoksa.

Od svih tih epizoda silovitih zavođenja, na svih 1.600 stranica memoara, najjača je priča o maloj londonskoj kurtizani Charpion, koja je Casanovu sludila, zavela ga do te mjere da se s mosta htio baciti u Temzu, pa ga je prijatelj u zadnji tren spasio.

Casanova je doživio fijasko pa joj se osvetio tako da je kupio papigu koja je na londonskim tržnicama ponavljala rečenicu: 'Charpion i njezina majka su kur*e'. Osnovao je francusku državnu lutriju, izlazio na dvoboje u Varšavi, ljubio u Istri, vodio britke, učene razgovore s najvećim umom epohe, slavnim Voltaireom. Bio je talentiran za sve, ali njega je zanimalo samo jedno - žene.

Casanova je rođen 1725. godine u porodici glumaca. Brat mu je bio slavni slikar. Fakultet je završio u 17. godini. Već je u djetinjstvu fascinirao publiku kad je kao odgovor na pitanje zašto u latinskom jeziku riječ vagina ima muški spol, a penis ženski, rekao: 'Zato što rob dobija ime svoga gospodara'.

Bolovao je od sifilisa, koji se u ono vrijeme liječio živom. Bio je omiljen u društvu, beskrajno inteligentan, zabavan i spretan, premda ne i lijep. Nije se nikad ženio, jer je više od svega volio slobodu. Iza sebe je ostavio najmanje osmero nezakonite djece. Nikad se nije libio poslužiti prijevarom kako bi sebi osigurao užitak.

'Varajući budale, osvećujemo duh', govorio je Casanova. U 60. odlazi u Češku na poziv grofa Waldsteina, da mu bude knjižničar u dvorcu. Tamo polako stari, umire od dosade, povremeno štipa sobarice i sjeća se slavnih dana kad je njegova 'ljubavna svjetiljka bila puna ulja'.

U 72. pomišlja o samoubistvu, no ipak nastavlja pisati autobiografiju koja se, kao i sve čega se dotaklo to 'dijete sreće', nakon godina zabrane, pretvara u hit. Osnovana je čak i akademija koja proučava Casanovin život, iako se on vodio samo nagonima.

'Cijeloga sam života volio bludjeti, bio sam žrtva svoje puti', priznat će na kraju, bez kajanja. Nikad nije namjeravao biti pisac, ali je starost i nemoć ubijao pišući 'Memoare', koje će Stefan Zweig nazvati 'najvećim romanom ikad napisanim'.