Zašto NATO, a ne Rusija

Tema NATO i(li) Rusija, vojnoblokovsko svrstavanje ili neutralnost iz ugla unutarnjeg i međunarodnog realiteta bh. države i životnih interesa žitelja Bosne i Hercegovine traži krajnje racionalan i činjenično utemeljen pristup. Treba imati u vidu i to da su evroatlantske integracije doživjele posljednih dana dva udara iz Francuske koja itekako pogađaju i BiH.

Odmjeravanje opasnosti - Pođimo od osnovnog pitanja: ko bi donio više sigurnosti za sve bh. građane - NATO ili Rusija?

Sjevernoatlantski pakt danas čini 29 država. Tu su i zemlje koje imaju ili izgrađuju posebne vidove saradnje sa NATO-om, među njima BiH i Srbija. Od susjeda u Paktu su Hrvatska i Crna Gora. Očekuje se pridruženje Sjeverne Makedonije. Srbija je okružena državama u  NATO-u ili snagama tog saveza u zemljama koje nisu članice. Srbija koketira između NATO-a i Rusije. To i prorusko djelovanje Milorada Dodika utiče na međunarodnu poziciju BiH i stanje u zemlji.

NATO je dominantan u Sjevernoj Americi, Evropi, zakoračio je u Aziju. Tamo i u Australiji ima savezničke veze. Putem svojih članica kolonijalističke prošlosti ima uticaja u Africi. Snage Sjevernoatlanstkog pakta prisutne su na okeanima i u strateškm morima, na nebu, pa i u svemiru.

U NATO-u su vojno i ekonomski najjače zemlje Zapada i svijeta. Stavite sad Rusiju - uzimajući u obzir činjenice da je površinom najveća planetarna država sa zavidnim potencijalima, da okuplja susjedne zemlje u Evroazijsku ekonomsku uniju, širi uticaj u državama nad kojima je SSSR imao kontrolu, gradi partnerstvo s Kinom - spram NATO-a iz ugla geopolitičke pozicije i sigurnosnog interesa BiH.

Za razumjeti je brigu i nervozu Rusije zbog NATO-a na svojim granicama i u bližem okruženju. Odmjeravanje moći, ideologija i vizija SAD-Rusija-EU-Kina vodi novoj geopolitičkoj konfiguraciji Zemlje. Ozbiljna su politička i svaka druga preispitivanja unutar SAD i Evropske unije i između njih. Globalno, rastu ekstremni desničarski pritisci unutar zapadne demokratije, jača koncept autoritarnosti i ekspanzije, posebno kad je riječ o Rusiji i Kini. Geostrateška preslaganja na evroazijskom platou traju, sada se nadmetanje prenijelo i na Pacifik. Bliski i Srednji Istok i dalje vriju. Migrantska kriza raste, oko 2 miliona ljudi su u pokretu. U tom kolopletu izuzetno je važna Turska svojim prostiranjem na dva kontinenta, članstvom u NATO-u, sve bliskijim odnosima s Rusijom, uključujući vojne i svojim strateškim pretenzijama.

Pod američkim pritiskom traga se za novom formulom funkcionisanja NATO-a. EU je u krizi, traži rješenje za organizovanje i djelovanje u novim okolnostima, uključivši i pitanje vojnog jačanja Unije. Predsjednik Francuske Emmanuel Macron je radikalan. Cijeni da se u mogućoj potrebi odbrane saveznica NATO-a članice EU ne mogu osloniti na SAD:"Ono što trenutno proživljavamo jeste moždana smrt NATO-a". Macron smatra da EU mora početi samu sebe strateški doživljavati kao geopolitičku silu, ako hoće da kontroliše svoju sudbinu.

Njemačka kancelarka Angela Merkel je odlučno odbacila Macronove "drastične riječi" i kazala da "transatlantska saradnja nema alternative". Generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg navodi da je NATO jak, a da svaki pokušaj udaljavanja Evrope i SAD šteti EU.  

I Macronov odnos prema zemljama jugoistočne Evrope van EU je nezdrav za Uniju i stabilnost kontinenta, a pod upitnikom je i njegovo viđenje geostrateških odnosa s Rusijom (o tome na ovim stranicama: Macron - novi belajsuz). Zbog Macronove tvrdnje da je BiH "tempirana bomba koja kuca tik uz Hrvatsku", predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić pozvao je za objašnjenje francuskog ambasadora u BiH Guillaumea Roussona.

E, upravo zato za BiH je jedino logično da što više i brže bude uključena u evrotalantske integracije i procese, ma šta se zbivalo unutar tih procesa i među članicama EU i NATO. Neće NATO nestati tek tako, a neće ni projekat EU propasti. Naslanjanje BiH na sudbinu NATO-a i EU određuju ne samo geopolitičke okolnosti, već što tomu nema alternative.

Ruski instrumenti - Šta može Rusija bezbjednosno ponuditi Bosni i Hercegovini. Ništa! Naprotiv, sve što Kremlj sve drskije radi ovdje i u okruženju je udar na ionako lohotnu stabilnost bh.države i sigurnost njenih građana.

I najbitnije, šta Rusija nudi Republici Srpskoj i Srbiji? Za razumno traganje za odgovorom treba ukazati na ulogu Moskve u krvavom raspadu Jugoslavije i tragediji Bosne i Hercegovine. U najkraćem, Rusija je sasma stala iza hegemonističke politike nedosuđenog haškog optuženika Slobodana Miloševića, agresore na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu podržavala je i vojno.

Ni ruska politika ni njeno oružje nisu pomogli velikosrpskoj namjeri da ovlada najvećim dijelom bivše Jugoslavije, pa ni da spriječi poraz u Hrvatskoj, nepobjedu u BiH i gubitak Kosova, te svjetsku i historijsku blamažu protagonista najvećeg zla u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Moglo bi se hladno zaključiti da je Rusija pomogla da taj ishod bude takav. U krajnjem, politika Moskve je doprinijela i NATO-ovom bombardovanju odabranih ciljeva u Republici Srpskoj i Srbiji.   

Rusija je nakon rata zdušno stala iza najtežih ratnih zločinaca u ime velikosrpske opsesije, negira genocid i spriječila je rezoluciju o Srebrenici u Vijeću sigurnosti OUN. Nekrunisani ruski car Vladimir Putin nadmeće se sa SAD za uticaj na ovim prostorima s Srbijom u središtu interesa, kao i sa Republikom Srpskom kao polugom od posebne važnosti.

Moskva potpiruje obnovu velikosrpskih aspiracija koristeći ih za destabilizaciju regiona i subverziju evroatlantskog integrisanja Balkana u cjelini. Rusima na ruku idu i konfuzno stanje u EU i nekonzistentna američka politika koja se zakašnjelo reaktivira u regiji.

Rusija nije nikakav garant sigurnosti Srbiji i Republici Srpskoj. Ppredaleko su njene granice, a evroatlantske su tu. Kremlj ih koristi kao instrument zarad postizanja planetarnih geostrateških ciljeva. Putinu Dodik služi za raspirivanje plamena koji opet može imati ratne razmjere.

Zar Aleksandar Vučić i Milorad Dodik misle da bi u novom ratovanju dobro prošle Srbija i Republika Srpska? Istina, za vjerovati je, da bi njima i njihovim, u nedajbože situaciji, Rusija bila utočište. Izgledno je da Dodik samo tamo vidi spas za sebe u kritičnim okolnostima jer, pokazalo se, ne vjeruje svojim entitetskim sunarodnjacima, a teško da bi se i u Srbiji osjećao zaštićenim.    

Laž o neutralnosti - Proklamacije o vojnoj neutralnosti Srbije i Republike Srpske su prazna priča. Nije čak neutralnost prisustvo i Rusije i NATO u Srbiji. Ako imate jednu supersilu i rivalsku velesilu na svom teritoriju to nije neutralnost već dvojna ovisnost konfliktne naravi. Pod izlikom snaženja odbrambene moći Vučić se sve više zaljubljuje u rusko oružje. On može još da igra važnu figuru između Moskve, Vašingtona i Brisela. A šta može Dodik? Kao Putinov slugan praviti belaje bh.državi i, nezaobilazno, svojoj "Srpskoj", zarad čuvanja sopstvene zadnjice.

Nakon što je Dodik bezrezervno bio za NATO, njegov SNSD je glasao za Zakon o o(d)brani BiH koji to normativno zakucava, njegov Nebojša Radmanović je, maltene, izjavio ljubav NATO-u kao jedan od negdašnjih šefova bh.države. Sad su se prisjetili bombi NATO-a. Ali zaokret u odbrambenoj politici može biti legalan samo procedurom izmjene pomenutog zakona. Isto je i za odlukama Predsjedništva BiH. One su važeće dok ne budu promijenje onako kako su donesene.

Zato Godišnji nacionalni plan (ANP) mora biti proslijeđen u središte NATO-a po svaku cijenu. Željko Komšić smatra da su samo dijelovi političkih elita protiv NATO-a, a da većina ljudi, "bez obzira ko su", želi u taj savez. To je reakcija na izjavu šefa SDA Bakira Izetbegovića: "Ako Srbi i entitet Republika Srpska neće u NATO, onda se neće ići u NATO". Ovo je, blago rečeno, neodgovorna i kontradiktorna poruka. Naime, Izetbegović insistira da je slanje ANP-a obavezno radi poštivanja Ustava i Zakona o od(b)rani, a ova njegova rečenica bagateliše upravo to.

Istraživanje na 1.000 uzoraka kazuje da je 57 odsto građana RS protiv NATO-a, 12 odsto za saradnju. Kao glavni razlog navode bombardovanje NATO-a, ali samo 20 odsto ispitanika znalo je koliko je trajalo bombardovanje, a 17 odsto broj stradalih. I, zanimljivo, 10 odsto anketiranih u "Srpskoj" vjeruje da će Srbija ući u NATO za deset godina, a da će to učiniti BiH 23 odsto.

Očit je uticaj propagande i ispiranja mozga od strane dodikovske i velikosrpske medijske mašinerije. Opasno je Izetbegovićevo poistovjećivanje Dodikove politike sa svim Srbima u BiH i uvažavanje protuustavnih i antidejtonskih rezolucija Narodne skupštine RS-a po njegovom diktatu.