Umjetnici koji su nam pomogli

"Ko me pozdravio?"

"Putin!"

Ovome čovjeku ništa nije bilo jasno. I onda se malo zamislio, napregnuo svu internu i eksternu memoriju iz mozga i ozarenog lica glasno uzviknuo: "Sjetio sam se! Vanja! Mali Vanja me pozdravio haha! Jao... pa on je porastao i postao... Putin...?!"

Naime prvi čovjek iz priče bio je u nekoj delegaciji kod Putina i na pitanje: "Odakle si?", odgovorio: "Iz Novog Sada", na šta je Putin upitao: "A znaš li ti Žiku?"... (ili tako nekako - neki njihov čuveni stari karataš ili džudista). 

Kako svi znaju "Žiku", on mu je isporučio pozdrave od Putina, a "Žika" se, nakon nevjerice (otkud mene Putin da pozdravi?!), sjetio dječaka - juniora  koji je na nekom turniru u Moskvi bio zadužen da pomaže odraslim džudašima ili karatašima, nosio im peškire u mečevima, oni njemu davali žvake... uglavnom sprijateljili se!

"Jao... Nevjerovatno... Vanjuška... MALI VANJUŠKA JE VLADIMIR PUTIN!!!"

Nakon ove pričice koja će nam kasnije zatrebati prema pravilima dramaturgije moje kolumne (zlatni Les Paul koji visi na zidu u prvom činu mora zasvirati u trećem činu), pređimo na današnju glavnu temu a to su:

Omoti albuma

Jednom se danas svjetski poznati umjetnik Mirko Ilić prisjetio da je za svoj najpoznatiji omot albuma rock muzike (prepiljeni jezik na prvom albumu Prljavog kazališta) novčano nagrađen iznosom koji mu je bio dovoljan da svoj rad taksijem donese do disko kuće - pa sam odlučio da se u današnjoj kolumni prisjetim umjetnika koji su radili omote za našu grupu za slične honorare.

Bili su slabo novčano nagrađeni od izdavača pa eto - neka im bar unučad mogu preko Facebooka dijeliti ovu kolumnu i biti ponosni na radove svojih predaka...

Prva dva albuma koje smo snimili za PGP RTV Ljubljana radio je Branko Gavrić. On je bio ugledan beogradski umjetnik, desetak godina stariji od nas i odlično je koristio tada novu air-brush tehniku. Njega nam je preporučio Dragan Papić, fotograf koji je tada pomogao ne samo nama, nego i Idolima i mnogim drugim.

Unutrašnji omot bio je kolaž sastavljen od najnegativnijih novinskih tekstova o nama, a vanjski, onaj koji se vidi u izlogu trgovine ploča, bio je napravljen tako "monumentalno" da prvo pomisliš da je u pitanju plakat za neki film Stevena Spielberga.

U to doba (oko Olimpijade) bilo je u Sarajevu dosta studenata iz arapskih zemalja, pa sam jednom vidio dvojicu kako gledaju našu ploču u izlogu i pokušavaju odgonetnuti šta li to na njoj piše na arapskom?

Omot trećeg albuma koji smo objavili za Diskoton radio je Sejo Čizmić, također afirmirani likovni umjetnik. Uporedo sa svojom neprofitabilnom karijerom avangardnog slikara Sejo je ilustrirao slikovnice i superrealistički slikao porodične portrete familija bogatih sarajevskih privatnika koji su počeli vješati njegove slike po svojim hacijendama pa su ostali privatnici ljubomorni na njihove portrete počeli i sami da naručuju iste od Seje. A kada bi im on dovršene slike donio, obično u vrijeme nedjeljnog ručka kada su svi na okupu, ukućani bi oduševljeno prepoznavali familiju sa slike u fazonu: "Jao! Vidi malog Safeta!"

Čizmić je napravio toliko skica, nacrta, portreta na temu albuma (privatnik nekadašnji muzičar koji se folira ispred svog kafića) da je čak priredio izložbu u jednom kafiću na temu "rad na omotu ploče Čudesan svet privatluka".

Meni je užasno smiješno bilo kada sam jednom vlasniku kafića opisivao kakav mi je pas na omotu albuma (znaš ono kad bogati ljudi vole da se pohvale velikim psima i k'o fol se žale "moj može pojest' 500 maraka mesa mjesečno") a ovaj se nije nasmijao, nego odmah počeo da kuka "joj moj pojede hiljadu! Ja ne znam šta ću s njim..."

Fotografije nam je radio još jedan član likovne grupe Zvono Kemo Hadžić, koji je toliko skroman čovjek da i ne priča kako su Pink Floyd koristili njegov rad:

Fotografija Kemala Hadžića sa sarajevskih ulica oduševila je Pink Floyd

No kako ja nisam skroman kao Kemo, završit ću kolumnu s našom starom rubrikom

Malo foliranja na kraju

Uvod s običnim čovjekom koga je Putin pozdravio bio je samo priprema za foliranje i priču o Samu Phillipsu koji je moju malenkost, također preko jednog čovjeka, srdačno pozdravio!

Prvi rock kritičar na ovdašnjim prostorima Dražen Vrdoljak bio je na studijskom putovanju u SAD-u i imao je priliku da upozna čuvenog producenta Sama Phillipsa koji je prisutnim evropskim novinarima pokazao svoj legendarni Sun studio u Memphisu i prisjetio se momenta kada je mladi kamiondžija koji se zvao Elvis Presley ušao kod njega da snimi rođendansku pjesmu kao poklon za svoju mamu, i onoga što je uslijedilo.

I Dražen mu ispriča kako kod nas ima jedan pjevač Elvis J. Kurtović, na šta se Sam Phillips oduševio i rekao Draženu: "Mnogo ga pozdravi!", pa mi je kad smo vidjeli negdje u Zagrebu, on to prenio slično pričici s početka kolumne: "Znaš ko te je pozdravio? Sam Phillips!"

I prošlo neko vrijeme, gledam s rajom film iz videoteke Great Balls of Fire i ide scena kada Sam Phillips kaže mladom pjevaču Jerryju Lee Lewisu: "Napravit ću od tebe novog Elvisa!"

Na šta ja mrtav hladan pokažem na glumca i kažem raji:

"E vidite - ovaj stvarni lik što ga glumac glumi u ovom filmu... Sam Phillips... ČOVJEK ME POZDRAVIO!"