Hramovi potrošačkog društva

Radiosarajevo.ba
Hramovi potrošačkog društva
Muzika za čitanje kolumne

Predlažem vam da kolumnu čitate uz ovu vrlo emocionalnu verziju pjesme The Boxer od Simona and Garfunkela.

Piše: Elvis J Kurtovich za Radiosarajevo.ba

Izvođači su Gipsy Vagabonds, a pjesma se zove El Boxeador:

Pokazujem znakove inteligencije... :)

Zakočio mi se laptop. "Ni slike ni tona". Pritiskao sam dugme za paljenje, pa ctrl-alt-del i ništa! Ni da se ugasi ni da se upali. A laptop, ne možeš ga "ištekati iz struje" kao stolni kompjuter. Šta da radim?

Poćerao sam ga da radi tako što sam mu izvadio pa opet stavio bateriju, tako ga resetovao, i pokazao sebi, a evo sada i drugima, da još pokazujem znakove inteligencije... Neka malo naprezanja mozga. Ulijenio mi se mozak. A ja, koliko sam lijen - da sam kojim slučajem vrhunski fudbaler, nikada ne bih poželio igrati u Realu ili Barceloni, gdje treba mnogo trenirati i trčati. Uvijek bih radije bio u klubu gdje se više igra rekreativno kao što je Recreativo...

A kad smo već kod sporta, osim ozbiljnih i analitičkih prikaza borbi bikova na našim televizijama, o čemu sam pisao u prošloj kolumni, pojavile su se i neke negativne tendencije u sportskom novinarstvu. O tome je nedavno na javnoj tribini govorio i naš poznati sportski novinar Sabahudin Topalbećirević:

Ekologija i fitness

U zadnje vrijeme smo na našem portalu pisali o ekološki prihvatljivim mašinama za pranje veša koje bi posebno mogle biti korisne u zemljama u razvoju gdje nema električne energije. A u prošloj kolumni sam pomenuo i žene koje znaju reći "danas sam oprala tri mašine veša". Razmišljao sam u međuvremenu i o mnogim ženama koja daju novac za skupe fitness salone u kojima se znoje i "utjeruju u liniju". Evo još jednog ekološki osviještenog izuma koji bi u isto vrijeme mogao donijeti uštedu u računu za struju, a i značajno poboljšati kućni budžet jer zamjenjuje rekreaciju u nekom fitness salonu:

Pokretne stepenice

U Sarajevu je otvoren novi šoping centar i to je za sve nas bio veliki događaj. Šoping centri su novi hramovi potrošačkog društva, a vjernici odnosno potrošači, u ogromnom broju su se okupili čekajući da novi hram otvori svoja vrata, uz šaljive komentare "jesu li to konačno neke masovne demonstracije na Marijin Dvoru?".

Dok sam se u novom šoping centru vozao gore-dole, sjetio sam se da su mene kad sam bio mali u "Unimi" i "Sarajci" najviše fascinirale pokretne stepenice, a sada kada sam stariji sve više uviđam da njih trgovci ne montiraju da nama štede tabane, nego da brže kupujemo... Pa sam se malo zadao da vam pronađem "ko je izmislio pokretne stepenice"!

Prve pokretne stepenice koje su "zaista proradile" patentirao je Jesse Wilford Reno 1892. Te pokretne stepenice napravljene su na Coney Islandu u New Yorku. Trgovci su brzo uvidjeli korisnost ovoga izuma tako da je londonski Harrods Knightsbridge Store već 1898. dobio pokretne stepenice koje je montirao francuski proizvođač Piat.

A prvi komičar koji je na filmu koristio pokretne stepenice za šaljive efekte bio je legendarni Charlie Chaplin. Bilo je to 1916. u filmu The Floorwalker gdje njegov čuveni lik skitnice prvo napravi haos u robnoj kući, a zatim se ni kriv ni dužan nađe u pronevjeri novca koju je osmislio njen direktor...

Londoneri

Sjećam se da sam se kao mali vozio u ovom tipu autobusa i da sam uvijek nagovarao starce da se popnemo na sprat.

No umjesto davljenja mojim truljavim sjećanjima, odlučio sam da vam po principu "slika govori više od hiljadu riječi" isječem iz filma Ram za sliku moje drage (režiser Mirza Idrizović, muzika Kornelije Kovač, 1968) jedno putovanje ovog autobusa.

Ugodan put!

 

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Najnovije

Podijeli članak