Čkaljin rođendan

Dolazi prvi april. Dan šale i, slučajno ili ne, Čkaljin rođendan.

Vraćam se pomalo u djetinjstvo. Zahvaljujući internetu mogu ponovo da pogledam i stare humorističke serije uz koje smo odrastali i provale prepričavali u školi.

Antička drama, antički šund

Slično kao u slučaju pjevača Miše Kovača, koji mi je i sada, u pedesetoj godini života, drag kao i kad sam bio mali, počeo sam da uživam i u glumi izuzetnog umjetnika Miodraga Petrovića Čkalje.

Proučavajući po netu njegovo djelo podsjetio sam se na činjenicu da ovaj ljubimac publike nije bio naročito hvaljen od kritike.

Prije nego što objasnimo Čkaljinu virtuoznost, moramo se pozabaviti razlikama između komedije, tragedije i drame.

Nedavno sam gledao jednu klasičnu grčku tragediju u ovdašnjem pozorištu. Sa puno entuzijazma i oduševljenja sam počeo da gledam predstavu u kojoj je bivša kraljica sada obična robinja i na njoj se svako veče izreda vojna jedinica protivnika (Atina i Troja su u pitanju).

Kako su me u školi učili do mene je doprla "katarzična uloga tragedije" i sa predstave bih trebao izaći "pročišćen i oslobođen". No nakon pola sata zapleta tipa "majka i sin koji to nisu znali maznuli se", "preudala se za neprijateljevog kralja, a on pobio njenu djecu" itd. itd., shvatio sam da su ove tragedije nastale u vrijeme kad nije bilo "crne hronike" u novinama i da su one bile šund i kič antičkog vremena.

One su bile sapunice i horor filmovi starog vremena, gdje su stare Grke prepadali pričama od prije stotine godina "kad su oni nama j...li majku".

Možda je tu moju misao podstakla i pojava glumaca na sceni koje stalno viđamo na TV-u u sapunicama, i koji su staru antički tragediju požurili da što prije završe, vjerovatno da bi stigli da se odmore za snimanje serija...

Drame (u kojima također Miodrag Petrović nije često glumio) bile su za "prirodu i društvo" također prihvatljivija forma od komedije. "Epopeje" iz narodnooslobodilačke borbe bile su jako cijenjene i mnogi osrednji umjetnici lijepo su živjeli od "neiscrpne teme - borbe naroda protiv okupatora".

Pionir humorističke produkcije

No, mi smo kao djeca najviše voljeli komedije. Sad vidim da smo bili u pravu i da je u njima bilo manje šuplje priče nego u ostalim, od režima podržavanim formama. Ne samo zato što su bile smiješne nego i zato što su "zezale šupke", one tada savremene šupke, a ne neke okupatore od prije sto godina.

Miodrag Petrović Čkalja je bio fasciniran pozorištem još kao dijete u rodnom Kruševcu (rođen 1924.). Posmatrao je popularne glumce koje su dolazili na gostovanja:

"Mislim da su oni voleli da dođu u naš grad. Verovatno im se činio kao neko obećano mesto. Tu su mogli da prikupe malo više novca, ne bi li kasnije otkupili ono što su negde morali da založe. Predstave su uvek bile prepune. Ovako sam stekao prva saznanja i impresije o pozorištu i zavoleo ga zauvek. Gluma je postala moj veliki san", citira Čkaljine riječi Dragana Čolić-Biljanovski, autorica knjige "Miodrag Petrović Čkalja" iz 1995.

Kao gimnazijalac, zahvaljujući velikom entuzijasti - profesoru njemačkog jezika Borislavu Mihajloviću, počinje da glumi u predstavama, a kao član Kulturno-prosvjetne čete glumi po selima u "partizanskom pozorištu". 1946. upisuje fakultet veterinarstva u Beogradu i tu sreće scenaristu i režisera Radivoja Lolu Đukića na probama dramske sekcije kulturno-umjetničkog društva. Ovaj neprevaziđeni tandem počinje još u tim amaterskim danima da dobija nagrade.

U nekim manjim, tek osnovanim pozorištima Čkalja počinje dobivati angažmane, a svakako je 6. 3.1949. datum koji je značajan za Čkaljinu karijeru. Tada se prvi put emitovala humoristička radio-emisija "Veselo veče".

Stalna ekipa glumaca i scenarista (Čkalja je radio i scenarije) održavala je godinama kvalitet i ogromnu popularnost ove emisije. 1959. Čkalja postaje i "pionir domaće televizijske humorističke produkcije".

Kreću i na turneje, tako da Čkalja postaje i pionir tzv. "estradnog humora". Prva humoristička TV serija koja je išla uživo (nije bilo magnetoskopa) nažalost nije sačuvana. Zvala se "Servisna stanica", i tada počinje era popularnih humorističkih serija, "praznih ulica nedeljom naveče" i Čkaljine megapopularnosti.

Nažalost, bilo je i perioda kada ga dugo nije bilo na malim ekranima i onda su se pričale različite teorije "zašto nema Čkalje?".

Pele, Hendrix, Robić, Čkalja

Zadnjih godina mog rada na Radio Sarajevu intenzivno razmišljam o opštem neznanju i neshvatanju veličina kakve su recimo bile Ivo Robić ili Miodrag Petrović Čkalja.

Biti prvi u nečemu, biti osnivač nekog novog žanra, pokreta, pretpostavlja da su takvi umjetnici morali biti "samouki" u mnogim stvarima.

Današnji ljudi su preglupi da shvate da su jedan Pele, jedan Jimmy Hendrix, jedan Čkalja ostavili "genetski kod" mlađim generacijama.

Umanjivanje značaja Čkalje zadržalo se i do današnjih dana. Poput kritičara-mudrosera iz Čkaljinih vremena jedan današnji posjetilac Youtube servisa je ispod jednog klipa napisao komentar "Čkalja je kopirao Jerry Lewisa" ..:)

Posmatrajući kako je ovaj komičar uspijevao da izvuče maksimum iz teksta zaključujem da je on bio dobar i kao pisac (na nekim starim singlicama potpisan i kao tekstopisac) i da je uspijevao dopuniti originalni tekst svojim idejama.

Potpuno je razumijevao problematiku o kojoj se govori, nije podlijegao hiperprodukciji, a nosio je neku toplotu u sebi, neku dobrotu u očima, nešto što se publici sviđalo.

Teško se odlučiti da li je Čkalja smješniji kad je tužan ili kad je veseo u sceni... Najprepoznatljivije ostaje njegovo mucanje, i nevjerovatna količina riječi koje izbacuje kad pokušava da se izvadi iz neugodne situacije...

Njegov najčešći lik kojeg je glumio, njegov mali zbunjeni čovjek na koga se sručila nepravda, kao da je nosio u sebi i dio stvarne sudbine ovog velikog umjetnika u poznim godinama.

Nije bio član Partije, a u starosti nije želio ništa da ima sa zločinačkim režimima koji tada bili na vlasti. Umro je u 80-oj godini 2003. relativno zaboravljen i siromašan. Sin i unuka krenuli su mu također glumačkim putem...

Povodom svjetskog dana šale i Čkaljinog rođendana predlažem vam da malo uživate u Čkaljinoj umjetnosti!