Srebrenica, Vučićeva korona!

Kakvo li je prolazno vrijeme smrti? Tu staje i ebola i korona i sars. Tu se povlače svi monstrumi nanometarski pred ljudima, navodno ljudima, kojima si ti Aleksandre u ime genocidne idologije gajbe piva nosao. 

"Prošli smo kroz teške situacije u Kosovu i Metohiji, kroz milion migranata, da vas ne podsjećam na druge situacije od Srebrenice i nadalje, ali ovo će biti najveća bitka do sada. Ovo je najgori dan u Evropi nakon Drugog svjetskog rata", reče Aleksandar Vučić u sinoćnjem obračanju uzevši u usta Srebrenicu, ljutu ranu, a bez da je i trepnuo. 

Pa ne bi bilo loše u samo par krokija krvavih reći Aleksandru Vučiću kako jučerašnje Martovske ide, ni približno nisu najgori dan u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Na žalost, sreću, shvatite to kako hoćete. 

Bogme Aleksandre, nije ovaj 15. mart najgori dan u Evropi od Drugog svjetskog rata. 

Najgori dan u Evropi od Drugog svjetskog rata je 13. juli 1995. kada su harange tvojih mentora, istomišljenika i kabadahija pod rukovodstvom Republike Srpske i Srbije, pobile najmanje 2000 Srebreničana. Jadar, Cerska dolina, skladišta u kravici. Sjeti se ili nauči, kako su ljude kao pakete, kao klade, kao balvane slagali u mrtve aleje genocida. Sjeti se kako su se cijevi puškomitraljeza usijale od pucnjave, pa se tako usijane krivile i mašile ljudsko meso. Pa je to ljudsko meso, koje je imalio ime i prezime dovršavano bombama, noževima i pragama. Eto to je najgori dan u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. 

Pa je u pet dana ubijeno 8372 ljudskih bića. Ne poredi nikada to, taj genocid, s bilo kakvim virusom, jer to je virus najopasniji i najstrašniji. To nije bila korona, to je bila ebola u jedinici vremena po nedužnom čovjeku u liku četničkom! 

Potom, sjeti se Biljana kod Ključa, sjeti se 10. jula '92, sjeti se pobijenog sela, cijelog sela, baš cijelog sela, brojali su četnici do 240. Brojali su i tijela djece u naramcima trudnih majki, sve s mecima od pištolja u potiljku. 

Pa se sjeti Prijedora, sjeti se 25. maja '92. i 800 ubijenih Prijedorčana i Kozarčana, sjeti se 25. augusta '92. i Korićanskih stijena, i više od 200 ljudi survanih u provaliju...u danu, po satu. 

Kakvo li je to prolazno vrijeme smrti? Tu staje i ebola i korona i SARS. Tu se povlače svi monstrumni nanometarski pred ljudima, navodno ljudima, kojima si ti u ime te idologije gajbe piva nosao. 

Puno je zato dana, mnogo gorih od Martovskih ida 2020, kada je patetični Vučić u svom još patetičnijem slavoljublju proglasio vanredno stanje u Srbiji, besramno pominjući Srebrenicu i, kočopereći se ispred kamera, nemušto oponašajući svoje ratne idole iz devedesetih. 

I to je sramno obraćanje Vučićevo. 

To je obraćenje čovjeka koji se se do prije par dana sprdao s epidemijom koronavirusa, smijao se, demonstrativno kašljao, odobravao i aplaudirao svojim pulmolozima koji su rekli da je korona “najsmešniji virus, nastao na FB” i da “žene ne mogu da se zaraze pa neka idu u šoping u Italiju”. 

E taj Vučić je sada održao najpatetičniji predsjednički govor u istoriji predsjedničkih govora koji bi i kamen uspaničio i to začinjen histeričnom ratnom retorikom onih devedesetih, na koje se poziva, a koje su osakatile bošnjački narod u BiH, ali bogme i svaku drugu ljudsku jedinku koja se nije slagala sa režimom u Beogradu. 

E taj Vučić je proglasio vanredno stanje, pa makar jednom u životu. Za njega korona nije virus, to je mitski srBski neprijetalj, kome valja prići na ratne načine iz devedesetih. 

Kao u Srebrenici, onomad, treba da se "prevenira". Jer, nekad su velikosrBskoj nomenklaturi virologije Bošnjaci bili virus, a danas je to korona. Sredstva i retorika su isti. Tu je i vanredno stanje, isto ono koje je npr 1999. progutalo Slavka Ćuruviju u Srbiji. Isto ono koje je proglašeno nakon ubistva Zorana Đinđića. Svako srbijansko vanredno stanje, na ovaj način proglašeno i sa ovakvom reotrikom propraćeno, ne miriši na dobro. 

Ogromna razlika je jedino u tome što će ovu "vanrednost" osjetiti građani Srbije. Namjestilo se Vučiću - i da prolongira izbore, i da se samoproglasi samopobjednikom, i da se igra malog Miloševića. Tako je. Sve mu se namjestilo. Pa danas dresira i trenira strogoću na svom narodu, umjesto da smijeni ljude koji su navodno stručnjaci,  a koji su se sprdali sa smrtonosnim virusom. 

I onda umjesto ozbiljnosti i zrelosti, državničke spominje Srebrenicu, patetiše i duri se kao razmaženo dijete. 

Zaista, kakve veze ima Srebrenica s koronavirusom? Zar je to način da se mobilišu sve snage jedne zemlje, tako što će se referirati na genocid? 

Zašto??? 

Ah, prevarih se! 

Nije predsjednik Vučić mislio na "tu" Srebrenicu. Ma jok, on je mislio na "onu" Srebrenicu kad je napadnut kamenicama, kao legalni ideološki Šešeljev nasljednik. To je po njemu jedan od najbitnijih događaja nakon Drugog svjetskog rata, koji je u rangu odmah iza korone. To, jer je njegovoj stražnjici zafalilo zraka. Kakvi mrtvi, kakvi masakrirani, kakav genocid, kakve Vlasenice, Foče, Višegradi, žive ljudske lomače, Biljani, kakav Prijedor, kakvo 102 ubijene djece, kakva Tomašica, kakva Sušica... 

Srebrenica Vučića boli tek zbog povrijeđenog ega, pa je koristi kao metaforu za svoju ličnu koronu - ništa više i ništa manje od toga.  

Inače, sve će Srbija preživjeti - i koronu i sve, i to joj od srca želim, ali ovakvu vlast, ovakve ultranacionalističke, šarlatanske i populističke obrasce ponašanja u kojima je Xi Jinping “brat”, a ne kineski predsjednik, kao da su se u kafani našli, u kojima je Srebrenica mjesto za potkusurivanje sprdnju,  e to će teško preživjeti!

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.