Peter Handke, Nobel za genocidnost Srba

I ne, dragi Peter Handke-nisu svi Srbi genocidni niti se mogu diviti tvojim zločinačkim intelektualnim ekskurzijama. Nije baš svaki predstavnik ovog naroda taoc tvog i Miloševićevog genocidnog mentalnog safarija, koji je izrodio 100 hiljada humki samo u Bosni i Hercegovini.

Gunglula koja se digla oko dodjele Nobelove nagrade za književnost Austrijancu Peteru Handkeu odavno prevazilazi okvire napisane beletrističke riječi. Zapravo ta jeka i ti opravdani protesti ponajmanje imaju veze sa Handkeovim umijećem pisanja. No, par riječi i o tome. Handke je dobar pisac, nikako najbolji i nikako neko ko bi baš za pisanje trebao dobiti Nobela.

Ako nije za pisanje, za šta je onda?

Pa o čemu to "vodi računa" Nobelov komitet kada samo u par rečenica, nazor sastavljenih dodjeljuje ultimativno književno priznanje čovjeku koji je do prije par godina i sam negirao ovu instituciju? Koje su to druge, više vrijednosti u životu i djelu Austrijanca, e da bi ga kvalifikovale za Nobelovu nagradu?

Veliki Kami bio je npr. aktivista, čovjek Juga i Meidterana, antifašista, savjest intelektualnog dijela čovječanstva, koji je bio spreman odbiti Nobela zarad dodjele iste nagrade Malrou. Žan Pol Sartr je primjerice istu nagradu odbio. I nisu dabome ova dva svjetska velikana zaslužila da budu u istoj rečenici sa Peterom nesrećnim.

Jer Handke je mogao dobiti Nobela samo i jedino za afirmaciju ksenofobije, nacionalizma i nepatvorenog fašizma. Mogao je dobiti najveće svjetsko priznanje samo za medijsko vaskrsavanje ultranacionalizma u Miloševićevom liku. Mogao je Komitet nagraditi Slovenca po majci Nobelom i sa nešto više od 900 hiljada dolara zbog licemjernosti, ali i populizma, uopštavnja i degradiranja  cijelih naroda. Naravno, ko smo mi da se miješamo u ukus Nobelovog komiteta i njegovu ideološku potku?!

Ko smo mi da kažemo-Kolege štokholmske, ispijanje viskija sa Slobodanom Miloševićem, negiranje genocida, zabijanje ubijenih Srebreničana u guzicu novinarsku kako jednom reče Handke Ajriš Tajmsu, dolazak Miloševiću na sahranu i ostalo performersko fašističko smeće-nije za Nobela. Mi tu ništa ne možemo i Nobel je, koliko god to apsurdno zvučalo trajna kategorija-i u slučaju velikog Kamija i u slučaju patuljastog intelektualnog performera Handkea.

Mi smo Slobini, Sloba je vaš

Ima nešto drugo, važnije, bitnije i strašnije, što nadilazi Petera Handkea i ostavlja trajnost veću i dublju od Nobelove nagrade.

A pazite, Handke je opisao cijeli jedan narod, dakle srpski kao kuče Miloševićevo, kao narod koji hoda u inat čovječanstvu, pod stijegom jednog Vođe. Handke je, dakle, jednim bonvivanskim potezom malog maksimaliste, pripisao svakom Srbinu upravo osobine genocidnosti, ultranacionalizma i nacizma, opisao je cijeli jedan narod kao zlo, jer je opisivao odlike jednog  sistema koji je bio odista takav. Doduše glorifikatorski, ali tim gore! Ne, svaki Srbin treba reći-ja nisam Miloševićev pijun, niti sam Handkeova igračka u fensi "human safariju", igrici kvazi- umjetnika iz devedesetih. Ne, ne pripadam krugu manje trofejne divljači, koju će u svoje teftere gurati Peter Handke na svom putešestviju po Balkanu!

Upravo je generalizacijma o «srbima kao dobrom mocima», pravdajući genocidni sistem Miloševićev, Handke cijelom srpskom narodu stavio omču genocidnosti oko vrata. I to sad sve sa štembiljem pronalazača eksploziva i švedske Akademije. Ni više ni manje! Udario je jedan Nobelovac muhur na svakog Srbina-miloševićevkso nedonošče kao dio genocidnosti (sic!).

Handke srBski heroj?

Osim naravno, ako se čestiti Srbin ne odrekne ovakvog uopštavanja i ne pošalje Handkea u tri rodne Koruške.

Dabome, rijetki su Srbi u pisanom sazvježdju savremenika, koji su prepoznali ovu zamku Petera Handkea, i koji su se prije svega, i prije negiranja srebreničkih žrtava genocida, pobunili u svoje ime. Ima takvih Srba, na prste jedne, možda dvije ruke, ali opasno i sramotno nedovljno. I jasno je zašto puk, zašto svjetina, istočno od Drine slavi Handkea. To im je nekakva daleka gotovo rudimentirana satisfakcija za sve silne Šešelje, Mariće, za sve silne Karadžiće i Mladiće, za sve one opskurnjake koji su se od Gazimestana, do naših dana zalagali za Srbiju do Tokija ili barem Karlovca. Handke je postao Handke Srbin i to je nekako očekivano u tom rijalit-srBstvu. sa velikim B.

No šta je sa resto inetelektualštine, zašto lance genocidnosti u koje ih trpa Handke ne odbacuje?

Pa resto intelektualaštine se bavi impotentnim vaganjem između lika i djela, bavi se samodovoljnim femkanjem u oblandi nekakve odgovornosti, bavi se pravdanjem lajt fašizma umstevnim hopcupicama tipa-i Kusta je lopov, ali je dobar reditelj, i Andrić je veliki pisac, nema veze što se slikao sa nacistima... To što se ovakvim načinom razmišljanja i lnakaradnom formalnom ogikom-dobio je Nobela za pisanje, ne za djelovanje-pljuje i po zdravom razumu i po spomenutom Kamiju, tim gore po Kamija, a zdrav razum ionako odavno ne stanuje ovdje.

Kratak je put od Štokholma do Bileće

A osim ovog opakog bremena genocidnosti koju Handke tovari na vrat Srbima, dešava se jedna amnestija, ma šta amnestija, dešava se apsolutna verifikacija i emancipacija fašističkih ideja na planetarnom nivou i to sve sa muhurom Nobelovohg komiteta. I znajte, kad vam je negator srebreničkog genocida Nobelovac, u jednom malom mjestu hercegovačkom, u Bileći načelnik opštine smatra da je posve legalno da pusti svoje rasne pse na migrante.

Jer, je*i ga, tako se to radi-tako se prelijeva i izlijeva ona čaša fašizma, kojoj je navodno komprimovan lik i djelo u jedno.

A žrtve, a potomci žrtava, a silne masovne grobnice, a silovanja, a zločini, a urbicid, elitocid i na koncu genocid???

Postavimo to ovako:

Peter Handke, negator srebreničkog genocida i Miloševićev jaran, dobitnik je Nobelove nagrade za književnost. Njegovih je milion dolara.

To je nevažno.

Za to vrijeme ona 102 ubijena prijedorska djeteta od strane Miloševićevih i Handkeovih ljubimaca "ratnika krstaša", nemaju spomenik ni koliko je velika kutija šibica, ni dva dolara vrijedan.

TO JE VAŽNO!

A pisati i govoriti o tome je NAJVAŽNIJE!!!

Sa Nobelom ili bez njega-svejedno je! Svjedočenje istini je najvažnija ljudska aktivnost sve dok se istina ne materijalizuje, makar u kamenu.

Ili kako to divno reče naš pisac Faruk Šehić:

"Zlo je, naravno, teško nadglasati i zaglušiti, ali sada je kristalno jasno (meni je oduvijek i bilo) da mi moramo pisati o zlu kojem nam je radilo o glavi jasno i precizno, i neprekidno. i ja bih najradije pisao o vampirima i nijansama sive, ali imam preča posla."

I ne, dragi Peter Handke-nisu svi Srbi genocidni niti se mogu diviti tvojim zločinačkim intelektualnim ekskurzijama. Nije baš svaki predstavnik ovog naroda taoc tvog i Miloševićevog genocidnog mentalnog safarija, koji je izordio 100 hiljada humki samo u Bosni i Hercegovini.

A to će i ostati tako, uprkos ili baš zbog Nobela! Jer nas ubijeni u genocidu i zločinima obavezuju na to. A TO je mnogo veća obligacija od Nobelove nagrade.