U pet deka s američkom glupošću

Nekoliko američkih pisaca i autora, u knjigama koje zauzimaju visoka mjesta na listama čitanosti u posljednje vrijeme, kukaju da jedinom svjetskom velesilom vlada trend antiintelektualnosti, preziru prema nauci, kulturi, umjetnosti i humanizmu, a da ta mjesta zauzimaju zabava, samoreklamiranje, neznanje i suštinsko pojednostavljivanje.

Ma, nemojte? Ili što bi besmrtni Bili Piton iz filma Maratonci trče počasni krug rekao – "'ajde?" No, stvar je izgleda (odavno) uzela maha. Dobitnik Pulitzerove nagrade Richard Hofstadter, još je 1964. godine objavio knjigu Antiintelektualizam u životu Amerikanaca koja dokazuje kako, za razliku od ostalih zapadnih zemalja, u Sjedinjenim Državama postoji duga tradicija antiintelektualizma, koja proizvode atmosferu društva antiznanja. Grupe raznih posjedovalaca oružja, raznorazni imbecili koji se furaju na uglavnom, supremaciju, bijele rase i slične budalaštine, za Trumpa su došle na svoje, a Susan Jacoby, autorica knjige The Age of American Unreason, to stanje naziva "glupavošću": to između ostalog podrazumijeva pobjedu video nad štampanom kulturom, diskrepancijom između nivoa rasta američkog društvenog proizvoda s nivoom obrazovanja, i drhtavog znanja u oblasti bazične geografije, historije ili neke druge nauke.

Baš kao što je nekada davno rekao legendarni SF pisac Isaac Asimov: "U Sjedinjenim Državama postoji kult neznanja, koji izrasta iz toga da demokratija znači da je moje neznanje jednako vrijedno, kao i tvoje znanje".

Dobro, mi smo tu prvaci svijeta, dovoljno je pogledati sastav bilo kojeg parlamenta, Predsjedništva, ili predsjednika vlade, da bi odmah bilo jasno o čemu se radi. Jedina razlika je što idiotizam kod nas malo koga brine, a tamo u Americi ozbiljni ljudi deveraju s tim i iznose neke argumente. Mark Bauerlein u knjizi Najgluplja generacija piše da su cijele generacije otupjele zbog svoje averzije da čitanjem zamijene ovisnost o digitalnom "smeću". Koliko ste puta čuli od prijatelja ili se sami našli u situaciji u kojoj se s djetetom možete dogovoriti sve, osim da pročita knjigu.

Autor knjige Idiot America Charles Pierce ide i dalje: "Rast idiotizma u Americi danas – zbog profita, i što je još ciničnije, zbog političke težnje za moći – predstavlja raspad konsenzusa koji smatra da je znanje dobro. U to također spada i činjenica da su u novom medijskom dobu svi – eksperti".

To s ekspertima jeste malo klizak teren. Catherine Liu, profesorica medijske i filmske kulture na UCLA, autorica knjige Američka idila, tvrdi: "Na sceni je sveobuhvatna sumnja u prava, znanje i specijalizaciju. Misija sveučilišta se promijenila, mi više ne školujemo ljude, nego ih obučavamo kako da dobiju posao".

I kod nas je, fala na pitanju, univerzitet uspio promijeniti "namjenu". Od visokoškolskih institucija postao je regrutni centar za vjerske institucije. Našu je, dakle, idilu lako definirati: prijaviš se da ćeš na molitvu, i nema nastave. S američkom je, ipak, nešto teže. U poređenju s ostalim razvijenim zemljama, tvrde analize, stvar se pogoršala iz više razloga. Prvi je da je SAD, nakon vodeće pozicije u svijetu gdje su ljudi između 25 i 34 godine starosti imali najviše univerzitetskih diploma, danas pale na 12. mjesto. Svjetski ekonomski forum ih stavlja na 52. mjesto od 139 država na ljestvici kvaliteta univerzitetskih praksi i znanstvenog podučavanja. Skoro polovina onih koji diplomiraju u SAD su stranci, kojih se veliki broj vraća tamo odakle su došli.

Prema određenim saznanjima, Amerika je postala raj za idiote. Savjet za javne poslove iz Oklahome proveo je anketu iz koje se pokazalo da 77 posto učenika srednjih škola nije znalo da je George Washington bio prvi predsjednik, da je Thomas Jefferson napisao Deklaraciju o nezavisnosti, a samo 2,8 posto moglo bi ih proći test za stjecanje državljanstva. Osamnaest posto Amerikanaca vjeruje da sunce kruži oko zemlje, a 68 posto učenika osnovnih škola ne čita s razumijevanjem dok ne završi treći razred, polovina njih starih između 18 i 24 godine ne smatra da nužno trebaju znati države u kojima se događaju bitne vijesti za današnji svijet. S čitanjem je, fala bogu, kao i kod nas.

Više od 40 posto mlađih od 44 godine nikada nije pročitalo knjigu, bilo da se radi o fikciji ili publicistici, a broj onih koji nisu pročitali nijednu knjigu osim školske je udvostručen u odnosu na period od 1984. – 2004. 

Sve u svemu, ako niste vrhunski sportist ili model cheerleadersice, ne piše vam se dobro na faksu, a zaključci su sljedeći: stvara se društvo glupana, koji su, pritom, ljuti. Smatraju da imaju pravo, ne samo da sve komentiraju nego da njihov glas treba biti iznad drugih, pa su zato spremni svako neslaganje sa svojim mišljenjem uzvratiti osobnim napadom i glasnim ponavljanjem svojih stavova.

Kritika je, dakle, šejtanska rađa, a Bill Keller iz New York Timesa tvrdi da je za to, između ostalog, kriva online zajednica koja mladost, obrazovanje i pažnju skreće u – modu. "Moda, zabava, spektakl, voajerizam", su put u konzumerizam, u kojem nas reality i pop kultura uvjeravaju da su važne informacije ono što se dešava Domaćicama (iz bilo kojega grada), i da nas to obogaćuje. Kako drukčije objasniti da su Kardashianke ili Paris Hilton poznate samo zato što su slavne, a nisu učinile ništa što zaslužuje bilo kakvu diskusiju. Umjetni događaji iz života poznatih postaju glavni sadržaj populističkih medija da skrenu ljudima pažnju od stvarnih problema i briga.

Stvarno, nije lako Americi. Ali, mi imamo nas. Mrežom kruži razgovor s jednim našim sunarodnjakom. On ni na jedno pitanje ne zna odgovor. Ne zna ni ko su članovi Predsjedništva ni koliko ima kantona (hajd' to bi mu čovjek glat halalio), ali ne zna ni broj okeana ni kontinenata, ni ništa po milim bogom, ali ima poruku za sve ljude, jer zna da postoji Allah, i da bi se ljudi trebali okrenuti tome, "da ne smatraju da je mnogo bogova, nego da je jedan Bog". Ako ne vjerujete, evo crno na bijelo:

U Americi, zemlji na čijoj moneti piše “Vjerujemo u boga”, 26 posto ljudi vjeruje da je svijet stvorio bog.  Ostali – ne. Tako bar kažu ankete. Šta mislite, gdje smo mi na toj ljestvici? Jesmo li, u oblasti raja za idiote, tu negdje, u pet deka s američkom glupošću!?