Prije 40 godina: Kako je coupe Renault Fuego promijenio automobilski svijet
Krajem 70-ih godina prošlog stoljeća Renault je odlučio zamijeniti deceniju stare modele R15 i R17, a kao baza za novi coupé, zbog uštede, odabran je tek predstavljeni Renault 18. Iako je prve crteže coupea napravio Michel Jardin, odgovornim za dizajn smatra se Robert Opron, tvorac kultnih Citroënovih modela SM i CX.
Opron je na novom Renaultu uveo prilično originalne linije i kreirao po mnogo čemu osebujan automobil sa zastakljenim poklopcem prtljažnika, izuzetno niskim koeficijentom otpora zraka (0,34). Ovome treba dodati crnu bočnu kaneliranu traku na bokovima koja "pročišćava" i "energizira" liniju, prema opisu dizajnera.
Lijepi coupé, komercijaliziran 1980. pod imenom Fuego ("vatra" na španskom) oduševio je kupce čim je pojavio na tržištu. Lijep izgled nije bio jedini adut: Fuego je bio bogato opremljen i moderniji od tadašnjih već zastarjelih coupe rivala poput Ford Caprija i Opel Mante, a pozicioniran iznad VW Scirocca, a malo ispod Porschea 924.
Novi coupe koristio je većinu tehničkih rješenja sa Renaulta 18 (motori, zadnja osovina, platforma karavanske izvedbe), no prednja osovina s negativnim nagibom preuzeta je od Renaulta 20.
No, bilo je i razloga za kritiku: Za razliku od top-verzije prethodnika Renaulta 17 TS, koji je imao elektronsko ubrizgavanje i četiri disk kočnice, prve verzije Fuega (TL/GTL) morale su se zadovoljiti slabašnim karburatorskim benzincima i kočionim dobošima straga.
Odlični prodajni rezultati natjerali su Renault da obogati ponudu pa uskoro stižu jači motori, a vrhunac je bio Renault Fuego Turbo s putnim računarom i diskovima na svim točkovima. Iz Renaulta 18 Turbo preuzeti 1,6 litarski turbobenzinac pojačan na 132 KS omogućio je postizanje maksimalne brzine iznad tada magičnih 200 km/h i ubrzanje do 100 km/h u manje od 10 sekundi.
Fuego je ušao u historiju po dva detalja: Bio je pionir daljinskog zaključavanja koje je izumio Francuz Paul Lipschutz, te prvi automobil sa satelitskim komandama audio-sistema na upravljaču!
Ovome treba dodati Renault Fuego Turbo D, pokretan 2,1 litarskim turbodizelašem (86 KS), koji je otvorio vrata za ulazak naftaša u coupé karoserijsku izvedbu. Turbodizelska verzija razvijala je 175 km/h, a bila je prepoznatljiva po malo "grbi" na poklopcu motora.
Nakon što je 1981. i 1982. Fuego bio najprodavaniji europski coupe, interes kupaca naglo je splasnuo pa je 1985. prekinuta proizvodnja u Francuskoj u trenutku kada je s trake izašao posljednji 265.257. primjerak. Brojka bi bila sigurno veća da Renault zbog visokih troškova nije odustao od kabriolet izvedbe koju je dovršila karoserijska radionica Heuliez 1982.
Fuego je još čitavu deceniju izlazio sa trake Renaultove fabrike u argentinskoj Cordobi, u kojoj je proizvedeno 20-ak hiljada primjeraka. Uz to, grad Kenosha, danas poznat po rasnim nemirima u SAD-u, bio je mjesto u kojem su montirane američke verzije u pogonima tadašnje Renaultove filijale AMC (American Motors Corporation).
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.