"Posao stoljeća" prije 35 godina: Kako je Yugo stigao i proveo se u Americi

Metafora uspona i pada Jugoslavije, predmet podrugljivih šala, inspiracija za umjetnike, filmski junak: Za žitelje bivše Jugoslavije Yugo je bio mnogo više od običnog malog automobila. Uz ovaj model veže se i jedan od najkontroverznijih poslova u historiji bivše Jugoslavije – izvoz u SAD – koji je počeo prije 35 godina, u julu 1985.

U mnogim dokumentima spominje se kako je izvoz Yuga u SAD ideja Miroslava Kefurta, sina češkog emigranta, koji je doveo tri vozila na Los Angeles Auto Show i čak najavio prodaju po cijeni od 4.500 dolara. Međutim, Rodoljub Micić, tadašnji prvi čovjek Zastave, kaže da se priča zakotrljala tek kada je kontraverzni američki biznismen Arnold Hammer u Londonu ugledao Yugo. Hammer je u to doba dosta trgovao za zemljama iza gvozdene zavjese i odmah poželio sklapanje ugovora o robnoj razmjeni kojim bi osigurao izvoz kragujevačkih automobila u SAD.

U maju 1984. stiže u Kragujevac no biva razočaran siromašnom modelskom paletom Zastave i odustaje od posla. No, Hammer preporučuje svom prijatelju Malcolmu Bricklinu da sâm "ispipa" mogućnosti izvoza jugoslovenskih automobila u SAD. Bricklin je imao veliku prednost u odnosu na Hammera: Umjesto "svaštarenja", bio je specijaliziran za posao sa automobilima. Proslavio se uvođenjem malog Subarua 360 na američko tržište 1969. godine, a u međuvremenu je stekao ugled pravog majstora za pokretanje posla i njegovo marketinško uzdizanje.

Bricklin je nanjušio velike mogućnosti za izvoz "Yugića" preko velike bare jer je segment malih automobila bio potpuno zapostavljen u SAD. Izvoz japanskih proizvođača bio je limitiran na 1,9 miliona vozila godišnje i ovu "kvotu" nisu željeli trošiti na najjeftinije automobile. Brzo je postignut načelni dogovor Bricklina sa Zastavom o izvozu verzije sa 1,1 litarskim motorom, no tada se javio mnogo veći problem: Kako ispuniti stroge američke ekološke, kvalitativne i sigurnosne standarde?

Bio je to potpuno novi teren za Zastavu ali i brojne kooperante širom Jugoslavije pa se istraživačko-razvojni centar pod komandom Zdravka Menjaka za pomoć morao obratiti timu britanskih stručnjaka. U kratkom periodu izvršeno je više od 400 izmjena na automobilu, od optičkog dotjerivanja do ugradnje katalizatora, pri čemu je nekim dobavljačima dijelova otkazana suradnja što je bilo skoro nezamislivo u planskoj privredi ex-yu. Euforija je zahvatila i SAD i Jugoslaviju, mediji su pisali o "poslu stoljeća".

Kragujevac je bio na nogama 23. jula 1985. godine kad je put crnogorske luke Bar krenuo prvi voz natovaren "Yugićima". Na ispraćaj kompozicije došli su Malcolm Bricklin i tadašnji savezni premijer Branko Mikulić. U Baru su automobili utovareni na brod "Erica Bolton" čije je odredište bio američki Baltimore, odakle je, posredstvom novoosnovane firme Yugo America, krenula distribucija širom SAD.

Bricklin je odradio vrhunski marketing, što mu i nije bilo teško uz cijenu automobila od 3.990 dolara. Yugo je bio ubjedljivo najjeftiniji automobil na američkom tržištu pa su Bricklinovi marketinški stratezi lansirali reklamne spotove u kojima se "Mali kragujevčanin" pojavljuje sa legendama na četiri točka – modelima Ford T i VW Buba. Interes je bio toliki da su Amerikanci ostavljali depozite i ne vidjevši kako Yugo izgleda. U trenutku kada je u Baltimore stigao kontigent sa prvih 1.500 vozila, trgovci su imali pet puta više narudžbi. Mada je mjesec dana nakon početka "posla stoljeća" prestala proizvodnja legendarnog "Fiće", Zastava ni izdaleka nije mogla ispuniti zahtjeve američkog tržišta.

Medeni mjesec nije dugo trajao. Sa obje strane Atlantika pojavljuju se "pukotine" – Amerikanci otkrivaju mizerni kvalitet kragujevačkog automobila, a Jugosloveni uviđaju da se iza "posla stoljeća" kriju ogromni finansijski gubici! Bricklin je fiksirao cijenu od 3.990 dolara, a Zastava je repromaterijal plaćala u njemačkim markama koje su baš tada jačale u odnosu na američku valutu. Kursnu razliku plaćali su jugoslovenski kupci koji su, ipak, profitirali od optičkih izmjena na izvoznim modelima. I pored svih teškoća, posao stoljeća u SAD nije jenjavao. Tokom 1987. američkih kupcima isporučeno je 48 hiljada vozila, a naredne godine stižu i bogatije opremljene verzije GVL/GVS te Yugo GVX sa 1,3 litarskim motorom (65 KS) i 5-stepenim mjenjačem.

Godina 1988. označava početak kraja američke odiseje kragujevačkog automobila u SAD: Firma Yugo America je bankrotirala, narudžbe su drastično smanjene, ali Zastava se ne predaje. Početkom 1990. godine na američkom tržištu može se naručiti Yugo sa opcionim Renaultovim 3-stepenim automatskim mjenjačem i klima uređajem, dok je verzija GVX dobila elektronsko ubrizgavanje goriva.

Novi američki distributer nastavit će prodaju, doduše u manjem obimu, sve do uvođenja ekonomskih sankcija "krnjoj" Jugoslaviji 1992. godine, kada je, nakon 141.511 prodatih vozila okončana saga o "poslu stoljeća". U Americi je slavu jugoslovesnkog automobila oživjelo pojavljivanje u filmovima "Umri muški 3" (1995) i "Ko je ubio Monu" (2000).