Supervozila svog vremena: Predstavljamo 10 europskih automobila koji su zaslužili mnogo više sreće

Na internetu uvijek ima zanimljivih priča o automobilima.

Jednu od njih danas smo pronašli na aplikaciji MSN, a odnosi se na 10 europskih automobila koji su zaslužili veću pažnju vozača, a svakako i medija.

Evo liste MSN-a za automobile koji zaslužuju pozornost (raspoređenih po abecednom redu):

Audi A2

Malen i lagana (samo 895 kg u najlakšoj formi), efikasan, trocilindrični motor: sve to zvuči vrlo poznato u današnje vrijeme, ali Audi A2 je sve ovo nudio na prijelazu milenijuma.

U tome je ležao problem za njemački supermini s aluminijskom karoserijom jer je bio previše ispred svog vremena i dodatno sputan cijenama koje su bile više nego za uobičajenije male automobile.

Audi je povukao vozilo 2005. godine nakon što je proizvedeno 176.377 automobila. U to vrijeme, malo ko je oplakivao nestanak Audi A2 sa scene.

BMW Compact

Sa jasno oblikovanom trećom generacijom BMW-a serije 3, koji se prodaje kao hladno pivo na Oktoberfestu, njemačka firma je zaključila da će manja verzija proširiti svoju privlačnost i napuniti blagajnu.

Uđite u seriju 3 Compact, koja je skraćena za 200 mm u odnosu na limuzinu i opremljena poklopcem sa troja vrata kako bi se suprotstavila Audiju A3.

Nema toliko kompaktnih modela koji su imali moć da se prepuste pogonskim toboganima, jer su se na većini tržišta nudili samo sa 1,6- ili 1,8-litarskim benzinskim motorom.

BMW Z3

BMW Z3 stigao je 1995. godine kako bi uhvatio vrh zabavnog, pristupačnog roadster talasa koji je pokrenula Mazda MX-5. Problem je bio da je BMW lansirao Z3 sa samo adekvatnim četvorocilindričnim motorima i šasijom razvijenom iz serije 3 Compact. Kao rezultat toga, rukovanje je bilo tako-tako, a performanse još manje impresivne.

Do trenutka kada su veći, snažniji motori pokrenuti dvije godine nakon lansiranja, zagriženi vozači su se uhvatili Porsche Boxstera za sličan novac. Ipak, Z3 se dobro pokazao u godinama koje su bile u međuvremenu i njegov retro stil je ostario bolje od nekih drugih savremenih BMW proizvoda.

Citroen C6

Jean-Pierre Ploué je od većine bio bliži ponovnom preuzimanju stila i duha vrhunca marke, u ovom slučaju sa svojim Citroenom C6. Otkako je DS izašao u prodaju, fanovi su čeznuli za pravim nasljednikom i izgledalo je kao da ga je Citroen isporučio.

Elegantno neobičan u svom stilu, imao je de rigeur Hydractive ovjes za vožnju na jastuku, a kabina je bila sa ukusom imenovan.

Dok su mnogi bili oduševljeni detaljima C6, mnogo manje njih bi se udaljilo od sigurnosti svojih njemačkih limuzina kada je u pitanju promjena službenog automobila i to je potopilo Citroen C6. Bio je to rijedak prizor u prodaji između 2005. i 2012. godine, a sada je još neobičniji prizor. Šteta jer je C6 bio dobar auto.

Fiat Multipla

Postoje dvije vrste ljudi na svijetu: oni koji se smiju Fiat Multipla i oni koji se smiju. Dosta je palo u nekadašnji kamp, ali ovdje je bio automobil koji je mogao udobno smjestiti šest odraslih osoba (troje naprijed), nositi njihov prtljag i nije zauzimao više prostora na putu od Volkswagen Golfa. Također je dobro upravljao i vozio se, a dolazio je sa nekim razumno efikasnim motorima.

Fiat se na početku smijao u svojoj pametnoj marketinškoj kampanji, ali nažalost Multipla je 2004. godine podvrgnuta slabom faceliftingu koji je uklonio originalni prepoznatljiv izgled.

Ford Probe

Ford je zavidno gledao na uspjeh Vauxhall Calibre i predstavio je Evropu Probe proizveden u SAD 1993. godine. Osnove su bile tu zahvaljujući šasiji koja se ponašala bolje od svog najvećeg rivala i poletnom 2,0-litarskom četverocilindrašu i 2,5 V6 benzincu motori. Međutim, bilo je nekoliko kamena spoticanja na Fordovom putu.

Prvo je bilo ime, koje je privuklo neke nesretne konotacije s kojima se niko u rezu i naponu službenog parkirališta nije želio suočiti. Drugi, hitniji problem bila je cijena sonde u odnosu na njene rivale. Kao rezultat toga, Calibra ga je udobno nadmašila u Velikoj Britaniji sa Vauxhall značkom, u Evropi kao Opel, i Australiji kao Holden. Skoro 30 godina kasnije, smatramo da Probe i dalje izgleda prilično pristojno i moderno.

Honda Legend

Za svoju četvrtu generaciju velike limuzine, Honda je bacila sve što je imala na Legenda, koja je predstavljena na Salonu automobila u Tokiju 2004. godine. Bio je kompaktniji od svog prethodnika, uglađenog stila i imao je kompanijski SH-AWD – Super Handling pogon na sva četiri točka. Vozio je dobro, a 3,5-litarski V6 motor od 295 KS bio je izuzetno uglađen. Kako je mogao propasti?

Pa, tražena cijena od 35.000 funti (oko 70.000 KM) je doprinijela tome jer je Legend bio skuplji od konkurencije iz Njemačke. Sa Hondinom značkom na nosu, jednostavno nije uspjela privući kupce. Sada je Legend intrigantna alternativa uobičajenim njemačkim salonima za executive.

Ginetta G32

Komedija i izgradnja automobila se oslanjaju na tajming. Za Ginettu, šala je bila na njima, nažalost, kada je 1989. godine lansirao lijepi kupe sa dva sjedišta i srednjim motorom. Dobro napravljen i po visokoj cijeni, G32 je trebao biti automobil koji će malu britansku firmu odvesti u višu ligu.

Tada je Toyota lansirala svoju drugu generaciju MR2 koja je nudila sve što je Ginetta radila, ali uz moć japanske firme koja stoji iza toga. Godine 1992. Ginetta je odlučila da nije u stanju da se takmiči i zaustavila je proizvodnju G32.

Jaguar X-Type

Uobičajena jeftina šala upućena Jaguaru X-type bila je da je to samo Ford Mondeo u otmjenoj haljini. Šta nije u redu s tim? Savremeni Mondeo bio je jedan od automobila sa najboljim upravljanjem svoje ere, a X-type je imao klasični Jag stil u svom stilu. Doduše, upravljanje X-type je moglo proći s malo više osjećaja i lansiranje bez dizela pogodnog za službena vozila u to vrijeme je bio pogrešan korak, ali inače je Jaguar prilično dobro vodio borbu sa svojim njemačkim rivalima.

Peugeot 605

Još jedan veliki francuski automobil koji je imao veliki posao da zameni slavnog prethodnika bio je Peugeot 605. Zabio je poslednji ekser u Peugeotovu ponudu sa pogonom na zadnje točkove jer je koristio prednji pogon i niz motora pozajmljenih od 405 i 3,0-litarski V6 dijelili su ga Renault i Volvo. Iako nije tako mudro privlačan kao BMW ili Mercedes, 605 je pružio dobro upravljanje, gipku vožnju i pristojne performanse.

Čak i tako, 605 je izblijedio i prije nego što je njegova proizvodnja završila 1999. godine, da bi ga zamijenio nespretni, osrednji 607. Oštri 605 možda nije mnogima nedostajao, ali je ipak prodao više od 250.000 primjeraka u svojoj deceniji - dug vijek trajanja i pokazao se kao čvrsta, izdržljiva velika limuzina.