Zemlja je na aparatima: Postoji devet granica, evo koje smo prešli

Planet na kojem živimo nema beskonačnu toleranciju prema načinu na koji se odnosimo prema njemu.

Prije deset godina 29 znanstvenika, na čelu s Johanom Rockstromom, tadašnjim direktorom Instituta za okoliš u Švedskoj i sadašnjim profesorom na Univerzitetu u Stockholmu, sjelo je za stol i identificiralo devet sustava koji Zemlju drže na životu. Loša je vijest da je čovječanstvo u crvenom s njih četiri.

Planetarne granice, kako su Rockstrom i njegovi kolege naučnici nazvali devet sistema koji održavaju život na Zemlji, tu su da služe kao upozorenje za čovječanstvo ako stvari ne idu u dobrom smijeru.

U protivnom, život na Zemlji mogao bi se destabilizirati, a sam planet ući u vrlo kaotičan period.

Dok se čovječanstvo drži tih granica, postoji prostor za manevriranje i normalan život.

Deset godina nakon definiranja tih granica Rockstrom tvrdi da je čovječanstvo prešlo njih četiri, a to nikako ne znači da nema razloga za brigu. U razgovoru za New Scientist dao je svjež pogled na čitavu situaciju.

“Čovječanstvo sad gura promjene poput globalnog zatopljenja i izumiranja vrsta, koji prijete prelaskom i izvan granica sistema koji održavaju Zemlju na životu. Promjene bi mogle biti nagle i nepovratne. Zapravo ne znamo gdje bi sve to moglo završiti”, rekao je Rockstrom.

Svaki prelazak izvan tih granica zapravo bi mogao Zemlju učiniti sve manje gostoljubivim mjestom za život.

Same granice koje su Rockstrom i njegovi kolege naučnici definirali zapravo su bile prve grube procjene, okružene velikom dozom nesigurnosti i rupa u znanju te su u međuvremenu naišle i na brojne kritike. Rockstrom smatra da su te granice napredak u dotad uobičajenom pristupu stručnjaka za okoliš, kojima je cilj bio samo minimalizirati ljudski utjecaj na planet.
Evo o kojih je devet planetarnih granica riječ i u kakvom su stanju:

Kiseli okeani

Više ugljikova dioksida u atmosferi znači da ga više upijaju i okeani, stvarajući tako ugljičnu kiselinu. To u suštini znači vrlo loše vijesti za školjkaše u moru.

Nestajanje ozonskog omotača

S obzirom na zabranu većine hemikalija koje uzrokuju ovaj problem u svijetu, najgora je opasnost prošla, no problem nestanka ozonskog omotača i dalje pleše na samoj granici.

Problem slatkih voda

Četvrtina riječnih sistema ne dolazi do okeana, a to uzrokuje sušu na velikim dijelovima kopna.

Bioraznolikost

Svaka pojedina vrsta možda sama po sebi ne znači puno, no zato čini kariku u ekosistemu oko sebe. Svako narušavanje ekosistema nosi ozbiljne posljedice i prijeti njegovim nestankom, a čovječanstvo je u tom smislu doista prešlo granicu.

Dušikovi i fosforni ciklusi

Čovjek proizvede 121 miliona tona dušika godišnje, mnogo više od same prirode. Drugim riječima, priroda to ne može podnijeti.

Korištenje kopna

Polovica svjetskih tropskih kišnih šuma nestala je, a veliki dijelovi nizina koji su prije bili otvoreni za divljač ograđeni su i postali su mjesta na kojima se uzgaja stoka.

Klimatske promjene

Svaki stepen zagrijavanja koji direktno uzrokuje CO2 dodatno je pojačan povratnim procesom koji zauzvrat još više podiže prosječne temerature.

Koncentracija aerosola u zraku

Od predindustrijskog doba, čovječanstvo je više nego udvostručilo koncentraciju aerosola u atmosferi.

Zagađenost hemikalijama

U svijetu se koristi oko 100.000 različitih hemijskih spojeva i mnogi od njih štete i čovjeku i okolišu.

Kako god okrenemo, naš sistem za održavanje na životu ne izgleda baš sjajno.

Da stvar bude gora, za dvije granice zapravo se i ne zna gdje nastupa takozvana crvena zona, a riječ je o aerosolu i hemikalijama.

Ipak, dobra je vijest da je osviještenost na problem poput smanjenja ozonskog omotača ipak urodila plodom i čovječanstvo nije završilo u crvenom. Znači, ipak se može spriječiti najgore, samo si trebamo priznati da je stanje loše i poduzeti nešto u vezi s tim, baš kao i kod problema s ozonom.