Može li Turska postati novi energetski centar Europe? U igri su milijarde eura

Turska sebe doživljava kao energetsko čvorište između Europe i Azije, pri čemu bi veliku ulogu trebala imati njemačka industrija. Bila je to glavna tema posjete njemačke ministrice privrede Ankari.

Turska želi u sljedećih devet godina uložiti oko 80 milijardi eura u obnovljive izvore energije i 28 milijardi eura u infrastrukturu i mreže u energetskom sektoru. Od tog velikog kolača njemačke bi kompanije svakako trebale dobiti veliki dio, smatraju njemačka ministrica privrede Katherina Reiche (CDU) i 30 predstavnika malih i velikih kompanija iz ove branše.

Oni su pratili ministricu na njenom prvom službenom putovanju u glavni grad Turske, Ankaru. "Turska nije samo pouzdan partner. Ona je na području energije sasvim jasno usmjerena na rast", rekla je ministrica Reiche u Ankari.

Trending

Nenad M. Obradović: Mehmedinović ispisao možda svoju najtišu i najmelankoličniju knjigu

Turski ministar vidi velike šanse

A rast je upravo ono što posustaloj njemačkoj privredi hitno treba. Njemačka je najveći trgovinski partner Turske. Oko 8.600 njemačkih kompanija posluje na Bosforu. Tu se krije veliki potencijal, smatra ministrica privrede. U Turskoj se mnogo novca ulaže u nove tehnologije, obnovljivu energiju, skladištenje električne energije i infrastrukturu, uprkos visokoj inflaciji i kamatnim stopama koje trenutno iznose više od 30 posto.

Turski ministar trgovine Omer Bolat pohvalio je postojeće partnerstvo u oblasti energije vjetra i sunca te izrazio nadu u njegovo širenje.

"Vjerujemo da će se ova uspješna priča u sljedećim godinama više puta ponoviti i stvoriti nove šanse za ulagače i tehnološke kompanije u našim zemljama", kazao je. 

Turska kao energetsko čvorište

Njemački snabdjevač energijom Uniper želi, prema riječima svog direktora Michaela Lewisa koji je doputovao s delegacijom, pojačano ući u distribuciju prirodnog plina i međunarodnu trgovinu plinom u Turskoj.

Frederik Doye, direktor za Europu u Siemens Energyju, vidi velike mogućnosti u proširenju održive elektroenergetske mreže u Turskoj i njenom pretvaranju u istočno-zapadnu vezu između Srednje Azije i Europe.

Turska se već nekoliko godina pozicionira kao čvorište za plin, naftu i električnu energiju u regiji, kao poveznica između Crnog mora, Bliskog istoka i jugoistočne Europe.

Rusija je najveći dobavljač plina za Tursku

Još uvijek oko 40 posto prirodnog plina dolazi u Tursku putem plinovoda TurkStream iz Rusije. To bi se trebalo promijeniti, traži Europska unija od Turske, kandidatkinje za članstvo u EU, zbog ruskog rata protiv Ukrajine.

Turski ministar energetike Alparslan Bayraktar nagovijestio je da Turska načelno želi postati neovisnija o ruskim energetskim isporukama. Nije iznio konkretne podatke niti je isključio nove projekte s Rusijom.

Za Uniper, njemačkog snabdjevača plinom, ruski plin u turskoj mreži predstavlja problem. Kako bi se moglo u potpunosti sarađivati, Turska bi morala svoj plin certificirati kako bi bio u skladu sa sankcijama EU protiv Rusije, piše DW.

Turska intenzivno razvija nove izvore, poput isporuka ukapljenog plina iz SAD-a tankerima. Osim toga, turske kompanije počele su eksploatisati prvo veliko vlastito plinsko polje u Crnom moru. Turska tradicionalno dobavlja plin i iz Azerbejdžana, koji se plinovodom transportuje do zapadnog Balkana, jugoistočne Europe i Italije. Količine bi se trebale povećati. Diverzifikacija je, prema riječima ministra Bayraktara, ključna.

Blokada u Zaljevu kao pouka

Ratna blokada Hormuškog moreuza za važne transporte nafte i plina pokazuje koliko je opasna ovisnost o jednom lancu snabdijevanja, rekao je ministar energetike Bayraktar.

"Mi kao Turska želimo s uvijek većom konfiguracijom energetskog tržišta osigurati ne samo vlastitu sigurnost, nego i sigurnost energije u regiji. Za to nam treba još više povezanosti", poručuje ministar. 

Te veze i vodove prema Bliskom istoku, Sjevernoj Africi i Europi mogle bi graditi i njemačke kompanije, rekao je Bayraktar.

Iz turske delegacije na razgovorima u Ankari poručeno je da bi kriza oko Hormuškog moreuza srednjoročno mogla biti i prilika za Tursku. Turska vlada želi svoju zemlju predstaviti kao sigurnu alternativu Perzijskom zaljevu za energetska ulaganja i kapital, svojevrsni drugi Dubai na Bosforu.

Plinsko polje kod Kipra ostaje tačka spora

U razgovorima u Ankari očigledno nije tematiziran spor s Republikom Kipar oko velikih nalazišta plina. Naime, Turska polaže pravo na dijelove tog plinskog polja za sjevernu polovinu otoka Kipra, koju je već više od 50 godina protivpravno okupirala. Republika Kipar i Europska unija odbacuju turske zahtjeve.

Kipar želi sljedeće godine započeti eksploataciju plina i transportovati ga plinovodom u Egipat, gdje bi se ukapljivao i dalje otpremao brodovima.

Turska bi rado sama eksploatisala to plinsko polje i uključila ga u svoje diverzificirane izvore. Ministar energetike najavio je još prije nekoliko sedmica da želi do 2028. godine izgraditi plinovod od Kipra do jedne turske luke. Čisto logistički gledano, transport plina s Kipra u tursku mrežu imao bi smisla, jer od obale Kipra do najbliže turske luke ima samo 75 kilometara.

Grčka i Turska su konkurenti

Smislena, ali iz političkih razloga teško zamisliva bila bi i tješnja saradnja između Turske i Grčke u snabdijevanju energijom. Umjesto toga, obje države pozicioniraju se kao energetski hub u istočnom Sredozemlju.

Grčka je proširila svoje kapacitete za prihvat ukapljenog plina (LNG). Američke kompanije istovaraju svoje LNG pošiljke u grčkim lukama, odakle se zatim transportuju na zapadni Balkan i dalje u srednju Europu. I poboljšanje povezanosti elektroenergetskih mreža u regiji bila bi dobra ideja, navodi se u studiji časopisa Internationale Politik.

Nije poznato da li je njemačka ministrica Katherina Reiche u Ankari otvorila i osjetljive teme poput nedostatka vladavine prava i gušenja slobode medija. Prije razgovora rekla je samo da i kod dobrih partnera postoje neugodne teme, ali da se o njima ne raspravlja javno pred mikrofonima.