Švedski snajperist: Obučavam Hrvate koji su u Ukrajinu došli da se bore protiv Srba (FOTO)

Švedski snajperist Mikael Skillt u Ukrajini je već godinu dana. Ove se zime na mjesec dana vratio u Švedsku kako bi vidio porodicu i prijatelje, sredio neke poslove i pozdravio se sa svima, javlja Fena.

Mikael trenutno u regrutnom centru obučava i trenira nove dobrovoljce Azov bataljona, jedne od dobrovoljačkih jedinica desne ukrajinske stranke Pravy Sektor. Mada je Azov zloglasan s druge, proruske separatističke strane - a i Mikaelova je glava ucijenjena na nekoliko desetaka hiljada eura - dobrovoljci Azova odbacuju kritike da se radi o nacionalistima i desničarima, čak i neonacistima koji su članovi ove jedinice. Tvrde da kod njih nema nikakvog radikalizma te da se prema zarobljenicima ponašaju uvijek vrlo časno i u skladu s pravilima ratovanja. 

"Kada mi završimo s poslom, rijetko ima preživjelih, ali zarobljenicima se nikad ništa nije dogodilo. Upravo smo prije nekoliko dana jednog ruskog izviđača zarobili", govori Mikael. Za njega i njegove ljude nema nikakve sumnje ko stoji s druge strane prve linije - ruski vojnici koji su poslani iz Rusije da bi se borili za separatiste u Ukrajini. 

U jedinicu stalno dolaze novi ljudi koji prolaze trening koji traje četiri sedmice - jer ne može svatko ući u bataljon, a među strancima koji su u Azovu najviše je Hrvata koji su sve masovnije počeli dolaziti da bi sudjelovali u ratu u Ukrajini. Mikael kaže da ih trenutno obučava sedmoricu, najmlađi je jedva punoljetan, najstariji je bio u Domovinskom ratu i tamo je ranjen pa ima veliki ožiljak na tijelu, a sveukupno, među stranim dobrovoljcima više je od 25 hrvatskih boraca. Međusobno se većina njih nije ni poznavala prije nego li su došli u Ukrajinu, iz različitih su dijelova Hrvatske, a Mikael kaže da su željni borbe i imaju samo jedan uvjet koji često spomenu svom instruktoru koji je sedam godina proveo kao snajperist u švedskoj vojsci. 

"Želimo biti tamo gdje se Srbi bore na proruskoj, separatističkoj strani. Želimo se boriti protiv njih", kažu hrvatski dobrovoljci. 

Svaki od njih je u Ukrajinu došao iz nekih svojih razloga. Mikael kaže da je on napustio kuću, djevojku i posao u Stockholmu koji mu je donosio 60.000 eura godišnje, jer je, odmah kada su počeli sukobi u Kijevu, shvatio da se u Ukrajini sprema nešto veće. Sada je dvije sedmice u bazi jedinice na jugoistoku zemlje, četiri sedmice obučava nove vojnike i kaže da mu nedostaje akcija, a i zbog toga se posljednjih mjeseci udebljao desetak kilograma. 

"Mnogo je dobrih ljudi dosad stradalo", kaže i dodaje kako očekuje da će se sukobi nastaviti do ljeta. Uvjeren je u pobjedu Ukrajine koja je postala njegova druga domovina. 

Azov bataljon prerastao je u ozbiljnu jedinicu, u kojoj su dosad najbrojniji bili Skandinavci, ali sada su ih po brojnosti prešli Hrvati. Čak se i jedan ukrajinski svećenik javio da bi želio s njima na front kako bi ih mogao blagosloviti prije borbe. Mikael mu je objasnio da su borci iz Hrvatske katolici, ali, iako je pravoslavni svećenik, to ga nije pokolebalo.

"Dečke iz Hrvatske ovaj rat dosta podsjeća na ono što se događalo kod vas početkom devedesetih", kaže mi njihov instruktor. Oni zasad ne žele izlaziti u javnost sa svojim imenima i prezimenima te razlozima zašto su se odlučili na borbu u Ukrajini.

Među Hrvatima koji su se borili u Azovu bio je i Zagrepčanin Andro koji je u borbama ranjen pa je ove jeseni ležao u bolnici u Dnjepropetrovsku. Imao je geler u desnom kuku i petnaest šrapnela po cijelom tijelu. Andro je ranjen 4. septembra u blizini ukrajinskog sela Širokina, dok je zajedno sa svojim saborcima zaustavljao napade ruske vojske. 

U Ukrajinu je otišao s namjerom da logistički pomogne ukrajinskoj vojsci, ali kada se suočio s pravim valom izbjeglica iz Donbasa i Luganska, kada je čuo njihove tragične sudbine, odlučio je i sam uzeti pušku u ruke. 

Gaston Besson koordinator je bataljona Azov. Francuz koji se borio u ratu u Hrvatskoj, a kasnije i Bosni i Hercegovini, već mjesecima živi na relaciji Ukrajina - Hrvatska, i zadužen je, osim  ostalog, za regrutaciju novih ljudi. Preko njega su hrvatski borci došli do Azov bataljona. Uvjet je da sami pronađu sredstva za dolazak do Ukrajine, a onda u bazi, i kasnije vojnom kampu - Azov bataljon je na jugoistoku zemlje, brani Mariupolj, stratešku luku - jedinica se brine za njih, za smještaj i prehranu. 

U Azovu su i dvije žene - jedna od njih je žena drugog po redu ubijenog vojnika u Azov bataljonu. Svake sedmice u jedinicu dolaze novi ljudi, a borbu vode u dva pravca - prema Rusiji i prema Kijevu - jer ne žele “proameričku vladu u Kijevu, odnosno novu mafiju nakon stare”. 

Besson je taj koji radi selekciju ljudi koji će otići na teren jer, kako kaže, rat je uvijek situacija u kojoj žele sudjelovati i oni kojima nije mjesto na frontu; zato, tvrdi, u Azov bataljon ne primaju alkoholičare, narkomane, ljude koji psihički i fizički nisu spremni na stresnu ratnu situaciju ili koji su pak laki na okidaču. To, naravno, ne znači da su u ovoj jedinici “štreberi”. Naprotiv. 

"To su opasni dečki. K tome i naoružani", pojašnjava Gaston. 

Među njima su ljudi iz cijele Evrope - jedinica je narasla do broja od šest stotina vojnika.