Suljagić i Bajrović: Od Srebrenice do Homsa

Svakodnevni snimci bombardovanja i opsade Homsa od vojnih i sigurnosnih snaga Bašara al-Asada prizivaju snažne uspomene kod onih koji su upoznati o ratovima u bivšoj Jugoslaviji. Bosanci i Hercegovci su čak i previše dobro upoznati o mašineriji za mljevenje mesa savremenog opsadnog ratovanja, kaže se u tekstu autora Emira Suljagića i Reufa Bajrovića koji je objavljen u španskom listu El Paisu. 

 

Ovakvi nemilosrdni napadi na sirijski narod ne smiju se više dozvoljavati. Kao što je bio slučaj s Bosnom i Hercegovinom prije dvije decenije, jedan od prvih koraka koje je Evropska unija preduzela uoči rastuće tragedije u Siriji jeste da se uvede embargo na uvoz oružja. Međutim, iskustvo iz Bosne trebalo bi služiti u diskreditiranju temeljne pretpostavke da što je manje naoružanja to će biti i manji broj žrtava.

 

Čak je i glavni zastupnik UN-ovog embarga na uvoz oružja, tadašnji britanski ministar vanjskih poslova, Douglas Hurd, kasnije izrazio žaljenje zbog njegovih napora u sprječavanju izjednačavanja sukobljenih strana. Jugoslavenska narodna armija i njeni pomoćnici bosanski Srbi upotrebljavali su oružje protiv praktički nenaoružanog protivnika, armije Republike Bosne i Hercegovine.

 

I da nema podršku Rusije i Irana Asad bi držao utjecajan monopol nad smrtonosnim snagama u Siriji, baš kao što je to ranije radio i njegov otac i saveznik Slobodana Miloševića. Zločini protiv čovječnosti koje čine snage sirijskog režima mogu se izjednačiti s djelima etničkog čišćenja koje je Balkan doživio u 1990-im, navodi se u ovom tekstu.  

 

Ne postoji moralna razlika između sadašnje Sirije i prošlogodišnje Libije, gdje su Zapad i neke arapske zemlje učinkovito intervenirali u zaštiti civila i omogućili popularno oslobođenje. Iako Siriju nemiri koštaju veliki broj ljudskih života, ovo nije "humanitarna kriza“. Kako u Libiji tako i u Siriji represivni režim koristi sve moguće metode, uključujući ubistvo, krivično gonjenje, pa i mučenje običnih građana da bi ostao na vlasti. Rusko i kinesko protivljenje vojnoj intervenciji ne smiju biti izgovor za nedjelovanje. 

 

Suvisao odgovor na kontinuirano krvoproliće u Siriji mora uključivati neke osnovne elemente: omogućavanje Sirijskom nacionalnom vijeću da osigura naoružanje Slobodnoj sirijskoj armiji, kao i pružanje zračne podrške, i dizanje optužnice protiv Bašara al- Asada i njegovih podređenih za zločine protiv čovječnosti. 

 

Naoružavanje Slobodne sirijske armije, osnovane radi odbrane nenaoružanih demonstranata pomoglo bi u okončanju nasilja – distribucija naoružanja je puno važnija od njegove količine.

 

Sposobnost zauzimanja i odbrane teritorije ohrabrilo bi pokušaje Sirijaca u formiranju jedinstvene političke platforme za novu ujedinjenu i demokratsku Siriju. Nastavak nasilja i etničkog čišćenja dodatno će produbiti etničke i vjerske rascjepe u Siriji. Međutim, čini se da su pobunjenici uspjeli prevazići takve prepreke u posljednjih godinu dana. U konačnici, naoružavanje opozicije je preduvjet  za borbu preostalih Sirijaca. Napuštanje Slobodne sirijske armije ostaviti će ove snage osjetljive na radikalne ideologije i pokrete koji žele spriječiti sirijsku borbu za slobodu i omesti izgradnju demokratske i prosperitetne nove Sirije. 

 

Još jednom, Bosna treba poslužiti kao pouka: u daleko manje pogodnom području neki su se elementi bošnjaštva pretvorili i esktremističke ideologije, što je rezultiralo formiranjem isključivo muslimanskih jedinica, s emirima i imamima, u onome što je počelo kao sekularna i mulitetnička armija Republike Bosne i Hercegovine. Ratni zločini koje su počinili strani i domaći mudžahedini stvorili su duboko usađeni strah i srdžbu koji nacionalistički političari iskorištavaju. U slučaju Libije zapadne sile su pokazale da mogu koristiti zračne snage u znak podrške popularnom ustanku. Dizanje optužnice protiv Asada i njegovih pomoćnika ne bi samo dodatno diskreditiralo njegov režim i privelo kraju teror koje njegove snage provode, već bi spasilo živote u stvarnom vremenu. 

 

Sigurnost u to da neće biti kažnjeni je ono čime se Asadovi generali povode kada izdaju naredbe o ubijanju nenaoružanih članova opozicije je ista sigurnost na osnovu koje su generali Slobodana Miloševića i Radovana Karadžića djelovali u Bosni u devedesetim godinama prošlog stoljeća, naređujući etničko čišćenje i genocid, navodi se u tekstu autora Emira Suljagića i Reufa Bajrovića koji je objavljen u španskom listu El Paisu.

 

Generalna skupština UN-a usvojila je međunarodnu "odgovornost za zaštitu“ stanovništva čija vlada ne pokazuje volju za istim. Kada je objašnjavao intervenciju u Libiji, američki predsjednik Barack Obama rekao je da se ratni front proteže od plaža Normandije do Bengazija. 

 

Ukoliko Zapad ne izvrši učinkovitu intervenciju, uključujući i osiguravanje ključnih dokaza Međunarodnom krivičnom sudu da bi se podigla optužnica protiv lidera Asadovog režima, srebrenički ratni front iz 1995. protezat će se  do Homsa i dalje, kaže se na kraju teksta autora Emira Suljagića i Reufa Bajrovića objavljenog u El Paisu.