Rusija: Zašto i ko protestvuje

Nakon protesta tokom zime u više ruskih gradova, pri čemu je uhapšeno hijadu ljudi, ekipa uhapšenog opozicionara  Alekseja Navalnog najavila je nove proteste, ali ne spontane. Čim se na njihovoj web-stranici prijavi pola miliona ljudi, objavit će datum svoga protesta.

Navalnijeva ekipa želi organizirati najveći protest u istoriji postsovjetske Rusije. Ali, spremnost na proteste u Rusiji slabi, tvrdi ruski institut za istraživanje javnog mnijenja Levada centar. U proljeće 2020. je oko 70 posto ispitanika tvrdilo da u iduća dva do tri mjeseca ne namjerava učestvovati na protestima, trenutno to tvrdi gotovo 80 posto ispitanika.

Stručnjaci Levada centra misle da je to zbog pandemije. Sociolog Denis Volkov kaže da ljudi žele što prije vratiti se normalnom životu. Osim toga, on smatra da su mladi ljudi od 25 do 35 godina, koji čine glavninu pristaša Alekseja Navalnog, trenutno obeshrabreni te da "ne znaju što bi sad činili, među ostalim i zato što su nakon protesta zimus vlasti reagovale oštro i da ih je u tomu podupirala starija generacija".

Još jedan razlog pada spremnosti na proteste je to što "nedostaje aktuelan povod i što nedostaje organizacija", smatra Nikolaj Petrov, politolog londonskog Chatam Housea. Ipak, ovogodišnja predizborna kampanja bi mogla dati povoda i za proteste, smatra Petrov.

"Tako je bilo na primjer 2019. kad na izborima za gradsko vijeće u Moskvi nisu dopušteni neki kandidati. Stanje Alekseja Navalnog i njegovo zdravlje može također dati povoda za proteste", kaže taj stručnjak.

Levada centar tvrdi da bi trenutno 15 posto ispitanika sučestvovalo na demonstracijama s političkim zahtjevima kad bi se one održavale. Ali, samo jedan posto je stvarno spreman izaći na ulice.

"Dvije različite stvari su reći da si spreman izaći na ulicu i to stvarno učiniti kad se suočiš s policijskim palicama", kaže ruski sociolog Aleksej Titkov.

Svi stručnjaci s kojima je razgovarao DW konstatuju lagan pad spremnosti na proteste, ali uočavaju dugoročan trend od 2017. da se protesti šire u sve više regija, pa i na relativno mirne gradove. Uočava se i povezanost protesta s organizacijskim strukturama Zaklade Alekseja Navalnog. Tamo gdje su organizatori bili na licu mjesta, ljudi su izašli na ulice. Ali, sociolog Denis Volkov napominje da se protesti nisu širili samo na poticaj Navalnog nego i zbog lošeg stanja u društvu, primjerice zbog kritika penzione reforme 2018. godine, piše Deutsche Welle.

Često je bilo i lokalnih razloga za izlazak na ulice. Primjerice u Šiesu u regiji Arhangelsk protiv deponije otpada, u Habarovsku protiv hapšenja guvernera Sergeja Furgala ili protiv planirane eksploatacije vapnenca na području zaštićenog područja Kuštau u Baškortostanu.

"Svuda ima lokalnog patriotizma i protesti nemaju zajedničku agendu", kaže Aleksej Titkov.

Sociolozi ne očekuju da će se razne grupe ujediniti. Oni imaju različita primanja, a i njihovo povjerenje u vođe opozicije je različito. Oni koji su protestvovali u januaru simpatiziraju Navalnog, iako nisu svi njegove pristaše. Oni većinom pripadaju srednjem sloju. Predstavnike toga srednjeg sloja Navalnijeva zaklada želi pridobiti za sljedeću demonstraciju s pola miliona sudionika, kaže Denis Volkov.

"Ne protestvuju samo Navalnijeve pristaše. Ima i drugih koji bi izrazili svoje nezadovoljstvo. No, njih trenutno nitko ne poziva na proteste", kaže Volkov. To su većinom siromašniji ljudi. Oni su pristaše Komunističke partije, a među njima je puno starijih ljudi. Oni ne koriste društvene mreže i vjeruju državnoj televiziji".

"Navalni još ne može dospjeti do tih ljudi iako je pokušao raspravom o pravdi i socijalnim davanjima. Za te ljude on ostaje 'lopov koji je ukrao drvo i čak se sam otrovao'", napominje Volkov.

Iako su protestni tabori različiti, sve ih ipak ujedinjuje nezadovoljstvo, naglašavaju sociolozi.

"Ljudi su nezadovoljni svojim položajem. Goni ih strah od budućnosti i osjećaj da se ide u krivom smjeru", kaže Volkov.

Andrej Kolesnikov iz moskovskog Carnegie centra smatra da demonstrante danas ne nose iluzije i euforija, kao što je bilo 2011./2012.

"Ljudima je jasno da ima represija i da državna sila nije spremna ni na dijalog ni na kompromise", kaže on.

U vezi s protestima u januaru puno se pisalo o politizaciji učenika, osobito preko društvene mreže TikTok. Ali, sociolozi nisu ni 2017. ni ove godine uočili veću prisutnost učenika na protestima.

"Znatno više je ljudi u dobi između 20 i 40 godina", kaže Aleksej Titkov.

Sliku TikTok-učenika koji ljude poziva da idu na ulice i sam ide protestvovati izmislile su vlasti kako bi proteste diskreditirale. "

"Velik dio naroda, osobito starije generacije, vjerovale su da je to bio učenički protesti napadali Navalnog da je djecu uvukao u to. U tom smislu je propaganda funkcionirala", kaže Volkov.