Podijeljena mišljenja nakon izbora: Ko je Francois Bayrou, novi premijer Francuske?

Predsjednik Emmanuel Macron se okrenuo svom kolegi centristi i jednom od najiskusnijih francuskih političara kako bi izvukao zemlju iz krize vlasti.

Ali ako Francois Bayrou izaziva puno poštovanja u cijelom političkom spektru, teško je vidjeti kako može izbjeći iste zamke koje su srušile njegovog prethodnika Michela Barniera. Imenuje ga predsjednik kako nalaže ustav, premijer ipak može funkcionirati samo uz podršku parlamenta.

A kako je Narodna skupština osakaćena istim ćorsokakom od tri bloka kakav je bio od jula - bez moguće promjene prije jula 2025. - to bi bio prenagljeni igrač koji je Bayrouu predvidio bilo kakav uspjeh.

Trending

Novinarka Mirza Vranj hospitalizirana: Oglasila se iz bolnice

Od pada Barnijea prije nedelju dana - nakon izglasavanja nepovjerenja koje su podržale ljevica i populistička desnica - Macron se konsultovao sa nizom lidera u nadi da će formirati novu neformalnu koaliciju koja će voditi zemlju.

Budući da je Barnier bio čovjek tradicionalne desnice, Macronov prvi instinkt bio je da se okrene tradicionalnoj ljevici - a napori su se u početku fokusirali na odvajanje Socijalističke partije (PS) iz njenog saveza s tvrdolijevicom France Unbowed (LFI).

Međutim, kako je uslov PS-a bilo usvajanje ljevičarske politike koju Makron nije htio da sankcioniše, bio je primoran da svoju potragu ograniči na svoj uži krug. Bayrou je bio blizak saveznik predsjednika još prije Macronove prve zadivljujuće izborne pobjede 2017. godine.

Bayrouova odluka da te godine ostane po strani kao kandidat - i okupi se iza mlađeg čovjeka - stvorila je vitalnu dinamiku iza Macronove kampanje. Poznata ličnost na političkoj sceni više od 40 godina, Bayrou - koji ima 73 godine - vodi stranku Modem, koja sada ima 36 poslanika, od njenog formiranja 2007. Prije toga bio je vođa drugih centrističkih inkarnacija.

Njegovi počeci bili su u tradiciji Chistian Democratic poslijeratne politike, koja je općenito podržavala, ali se držala distanciranja od veće golističke komponente francuske desnice, koju je od kasnih 1970-ih vodio Jacques Chirac. Bayrou, koji je bio nastavnik klasičnih jezika u svojim 20-im godinama, bio je ministar obrazovanja od 1993. do 1997. godine. Ali to je bilo njegovo posljednje značajno iskustvo u vladi.

Vrlo kratko 2017. bio je Macronov ministar pravde, ali je podnio ostavku nakon što je optužen za skandal sa finansiranjem stranke. Na kraju je oslobođen krivice, ali su mnoge njegove kolege osuđene. Tužioci su se žalili na njegovu oslobađajuću presudu, što znači da bi on još mogao biti vraćen na sud.

Bayrouova politička baza nalazi se u pirenejskom gradu Pau gdje je gradonačelnik od 2014. godine. Govori lokalni bearnski jezik i snažno vjeruje u decentralizaciju. Bayrou se tri puta kandidirao za predsjednika, kao zastavnik centra. Najbliže pobjedi bio je 2007. godine, kada je bio treći sa skoro 19% glasova. Potom je naljutio budućeg pobjednika Nicolasa Sarkozyja dajući podršku kandidatkinji socijalista Ségolène Royal.

Kada je jedini mogući način opstanka za manjinsku vladu izgradnja mostova s ​​lijeve i desne strane, Bayrou ima prednost što ima prohodne odnose s obje strane. Njegova podrška Rojalu, a potom i Fransoa Olandu 2012. godine, uspostavila je izvjesno poverenje među socijalistima. Ali njegovi pogledi na dug - i potreba da se on smanji - pomažu mu na desnoj strani.

Zanimljivo je da je njegov odnos sa Marine Le Pen iz populističke desnice također pun poštovanja. U prošlosti joj je pomagao da prikupi sponzorstva potrebna za kandidaturu za predsjednika, tvrdeći da bi bila uvreda za demokratiju ako lider najpopularnije stranke ne bi mogao podnijeti. Slična osjećanja dovela su do podrške Le Pen, kada je tužilac na suđenju za finansiranje njene sopstvene stranke (sličan slučaj kao i njegov) nedavno zahtjevao da ona bude proglašena nepodobnom za javnu funkciju.

To može značiti da Bayrou može izbjeći automatsku cenzuru populističke desnice. Ali Le Penin Nacionalni skup je također upozorio da, ako je novi premijer "Barnier s drugim licem", neće oklijevati da ga sruši.

Prema riječima francuskog veterana političkog komentatora Alaina Duhamela, Bayrou je neovisna i vrlo iskusna figura koja - iako je u savezu s Macronom - neće oklijevati da svoju moć koristi u Hotelu Matignon, svojoj službenoj rezidenciji.

"Neće biti lako disciplinovan", rekao je Duhamel. "I on će više nagnuti politiku prema lijevoj strani."

"Posljednji put kada smo imali ovakvu situaciju bila je (poslijeratna) Četvrta republika kada su predsjednici imali vrlo malu moć", rekao je ustavni stručnjak Christophe Boutin.

"Danas opet moć pripada grupama u parlamentu koje se mogu ili ne moraju okupiti oko određenih zajedničkih politika."

Bayrouov prvi zadatak bit će imenovanje nove vlade, što bi moglo potrajati mnogo dana. Sastav će biti pokazatelj da li je uspio izgraditi mostove prema socijalistima s jedne strane i Barnierovim konzervativcima s druge strane.

Ali vrlo brzo će morati da sastavi novi budžet za 2025. kako bi zamijenio onaj koji je napustila Barnijerova vlada; i odmah će se suočiti s mogućim pobunama s lijeve i krajnje desnice. Ideju nekih parlamentaraca o svojevrsnom paktu o nenapadanju - u kojem vlada obećava da neće promicati zakone bez glasanja, a poslanici obećavaju da neće glasati o nepovjerenju - podržao je Macron, koji je također rekao da ne želi da ponovo raspusti Skupštinu prije isteka mandata 2027. godine.

Ali kritičari kažu da bi takav dogovor bio dozvola za inerciju, bez mogućeg dogovora o tako važnim pitanjima kao što je smanjenje rastućeg duga zemlje.