Okrutni uslovi zatvora u Bjelorusiji: "Umjesto mesa dobijete crve"

Uslovi u Bjelorusiji, koja je dugo smatrana jednom od najrepresivnijih država u Europi, postali su još suroviji poslije brutalnih bezbijednosnih mjera poslije spornih predsjedničkih izbora 2020. godine.

Najmanje 1.100 ljudi je i dalje iza rešetaka u toj zemlji po politički motivisanim optužbama, pokazuju podaci grupa za ljudska prava, uključujući preko 150 žena.

Mnoge od tih zatvorenica bile su zatvorene u ozloglašenoj kaznenoj koloniji u gradu Gomelj na jugoistoku zemlje.

Trending

Bursać objavio emotivnu božićnu čestitku: Vedran Smailović, Sarajevo i nota jača od granata

U razgovoru za Bjeloruski servis Radija Slobodna Evropa (RSE), bivše zatvorenice su opisale teške uslove koje su morale da podnesu u tom zatvorskom objektu.

Sada slobodne u egzilu, podijelile su priče o ledenim ćelijama, truloj hrani, "ropskom radu" šivanja uniformi i zabrani čak i najmanjih činova solidarnosti.

"To je kao noćna mora", kaže Halina Džerbiš o zatvoru u koji je poslata pošto je pala u nemilost autoritarnog režima Aleksandra Lukašenka i osuđena na 20 godina zatvora po naširoko kritikovanim optužbama za "terorizam".

"Sve vrijeme sam tamo bila gladna", dodaje 64-godišnja penzionisana računovođa i nezavisna posmatračica izbora, koja je oslobođena u dogovoru kojim su posredovale SAD i koji je obezbijedio oslobađanje desetina političkih zatvorenika u septembru.

"Ujutru smo imali kašu i bijeli hljeb sa čajem. Onda je sve zavisilo od sreće. Mogli biste dobiti čorbu od krompira, koju ste mogli da jedete samo ako je niste gledali. Bilo je crva umjesto mesa", rekla je Džerbiš.

Palina Šarenda-Panasjuk, 50-godišnja građanska aktivistkinja i članica pokreta Europska Bjelorusija, koja je provela više od pet godina u pritvoru, uporedila je gomeljski zatvor sa "gulagom", navodeći da je ekstremna hladnoća bila veliki problem.

Zatvorenici bi "umotali glave malim peškirom za ruke samo da bi se zagrejali sopstvenim dahom. To je klasičan trik", kaže ona.

"Stražari bi danju i noću lupali palicama na vrata, vičući: "Skini peškir!" Ako biste se umotali toalet papirom, to nije bilo toliko primjetno. Tako smo se grijali."

Natalija Dulina, 60-godišnja bivša vanredna profesorka na Minskom državnom lingvističkom univerzitetu, koja je zatvorena pod optužbom za "ekstremizam" poslije učešća u antivladinim protestima, kaže da je psihološki pritisak bio neizdrživ.

"Ponekad je bio osjećaj kao da ste u ludnici, na psihijatrijskom odjeljenju", prisjeća se ona.

Taj mentalni pritisak je bio namjeran, rekla je 30-godišnja blogerka i feministička aktivistkinja Darja Afanasjeva, koja je provela više od dvije godine u pritvoru poslije hapšenja u vezi s protestima 2020. godine.

"Ljudska osjećanja poput brige, podrške i prijateljstva su zabranjena u zatvoru", kaže ona. "Kao i sestrinstvo, sreća i ljubav."

Prema rečima Afanasjeve, čak i najmanji čin solidarnosti poput kuhanja vode zajedno mogao bi da rezultira kaznom.

"Od ranog jutra, ne znate kako da se nosite sa svojim očajem", kaže ona.

Zatvorski rad je također bio sredstvo kontrole, rekla je Volha Takarčuk, 40-godišnja blogerka osuđena 2021. na 18 mjeseci zatvora zbog onlajn postova koji su smatrani uvredama za zvaničnike.

"To je neplaćeni ropski rad. Radite za vladu", kaže ona.

Opisujući tu mjeru kao "pametan potez Lukašenka", Takarčuk je rekla da su zatvorenici na kraju pravili uniforme za snage bezbjednosti koje su upravo pomogle da one budu zatvorene.

Ipak, ona kaže da surovi režim nije mnogo uticao na smanjenje prkosa među zatvorenicima zatvora u Gomelju.

"Mogli ste osjetiti gađenje i mržnju s kojima su uniforme pravljene. Zatvorenice bi pljuvale po njima i gazile ih", kaže ona.

"Išla bi u toalet, gdje su na podu bile lokve urina, a onda bih stala na uniformu i pomislila: To je uniforma koju zaslužuješ", piše RSE.