Ogroman propust Amerike: Biden pred očima svijeta mora da se prepusti čovjeku kojem ni on ne vjeruje

Samo nekoliko sati nakon što je američki predsjednik na odlasku Joe Biden izjavio da se nada skorašnjem diplomatskom rješenju krize na Bliskom istoku te je aktere pozvao na prekid vatre, njegov bivši kućni prijatelj Benjamin "Bibi" Netanyahu i formalno je započeo "ograničenu kopnenu operaciju" na susjedni Libanon, u sklopu pokušaja eliminacije Hezbollaha, šijitskih militanata iza kojih stoji Iran.

Washington, tako, iz predostrožnosti na Bliski istok šalje nove kontingente američkih trupa, pa će se oko 3000 vojnika ove sedmice pridružiti više od 40.000 svojih kolega koji već mjesecima patroliraju regijom, dok će im mišiće podebljati i avioni F-15, F-16 i F-22.

I dok američki dužnosnici "na van" neumorno tvrde da Izrael ima pravo na samoodbranu, ne propuštaju naglasiti da računaju na diplomatsko rješenje u najbržem mogućem roku. Istovremeno, ipak, u medije sve češće kapaju informacije "dobro upućenih anonimnih izvora" iz State Departmenta o ozbiljnim trzavicama koje postoje na relaciji Washington - Tel Aviv.

Trending

Konobarice pronašle 400.000 eura, pa uradile neočekivano: "Ovo nam je najveća nagrada"

Analitičari CNN-a nisu časili časa da Bidenovoj administraciji promptno napišu oštru kritiku zbog brojnih i kobnih propusta koji su prvu vojnu silu svijeta doveli do uloge pasivnog promatrača i reaktivnog aktera kaosa na Bliskom istoku, te podčinjenog položaja regionalne igre moći koja ima sav potencijal dovesti do nezapamćenog krvoprolića.

U tom je kontekstu malo kome moglo promaknuti do koje se mjere Bibi udomaćio s povlačenjem poteza prije nego što za njih dobije zeleno svjetlo svog ključnog strateškog partnera, SAD-a. Štaviše, ako je suditi po posljednjim informacijama State Departmenta, Izraelci se nisu pretjerano trudili niti obavijestiti Amerikance o namjeri likvidacije Hasana Nasralaha, glavnog tajnika Hezbollaha, uprkos tome što su itekako bili svjesni činjenice da će njegova smrt imati ogromne, potencijalno i globalne posljedice, te da će Bijeloj kući servirati vrući krompir u ionako delikatnom geopolitičkom ozračju i još osjetljivijem predizbornom ambijentu na domaćem terenu.

Naime, suštinski problem je sljedeći: Izrael po Bliskom istoku nastupa toliko hrabro da njegovi recentni potezi graniče s ludošću. Na takav se nastup može odvažiti samo zato što računa s bezuvjetnim zaleđem prve vojne sile svijeta i činjenicom da se Iran u ovome trenutku neće htjeti uključiti u direktan sukob s Washingtonom, nego da će kozmetički djelovati samo putem svojih proxyja, s kojima Izraelci dokazano znaju i mogu izaći na kraj.

SAD si, pak, iz vlastitih kalkulacija ne može priuštiti ostaviti ključnog strateškog partnera na cjedilu a da tako ne kompromitira i vlastitu nacionalnu sigurnost, zbog čega na Bliski istok - regiju iz koje se Biden pod svaku cijenu želio povući nakon dva desetljeća besplodne bitke - mimo svoje kontrole i u najvećoj mogućoj mjeri protiv svoje volje šalje američka vojna pojačanja, piše Jutarnji.

Laički rečeno, Biden se doveo u situaciju da pred očima cijelog svijeta mora sjesti u vozilo na suvozačevo mjesto i volan prepustiti obijesnom vozaču u kojeg ni on sam više nema povjerenja, i za kojeg više gotovo niko ne može procijeniti je li dovoljno priseban da odgovorno upravlja vozilom.

Tvrdnja da je to ogroman propust Bidenove administracije koji je ozbiljno narušio ugled SAD-a na globalnoj pozornici apsolutno stoji, ako ni zbog čega drugoga, onda zbog činjenice da bi predsjednik koji je u Bijelu kuću ušao na krilima tvrdnje da je neprikosnoveni ekspert za vanjsku politiku, koji će američku vojsku efikasno povući s Bliskog istoka, svoj prvi (a ujedno i posljednji) mandat završava s apsolutnim haosom i krvoprolićem koje mu se mjesecima odvijalo direktno ispod nosa, dok je on forsirao besmislenu shuttle-diplomatiju.

Jer, baš kao što ističe i CNN u svom bombastičnom članku, rezultati koje je Izrael uspio ostvariti proteklih sedmica svojim blitzkrieg manevrima na vodstvo Hezbollaha u Libanonu toliko su impresivni da je teško zamisliti da su dugoročno održivi. Naime, sve i da uspiju u svom inicijalnom naumu likvidacije militanata, kako hezbolaških tako i hamaških, s lica zemlje, svojim će brutalnim potezima stvoriti plodno tlo za neke nove generacije još brutalnijih i nemilosrdnijih terorističkih ćelija s anticionističkim predznakom.

A ko će taj nered trebati čistiti? SAD, naravno. I Zapad, preko čijih će se leđa aktivnosti dotičnih ćelija prelomiti.