Novi izazovi za Europu: Rješenje vide u Kini?

Odnosi Europe i SAD klize u krizu, a Peking to vidi kao priliku. Kina traži podršku u Europi za budući multipolarni svjetski poredak.

"Europa ovih dana gubi globalni politički i ekonomski značaj. Da li su toga svjesne elite i javnost u Europi?" To pitanje iz publike postavlja student prava tokom političke TV-emisije emitovane prošle godine na mreži Šangajske medijske grupe (SMG).

Pitanje je značajno. Ono odražava percepciju kineske javnosti o stvarnosti u Europi: ekonomiji koja stagnira, zavisnoj spoljnoj politici i nedostatku odbrambenih kapaciteta. Čak i 81 godinu nakon završetka Drugog svjetskog rata, evropske sile i dalje moraju da se pokoravaju Vašingtonu. I uprkos intenzivnim naporima, Evropljani do sada nisu bili u stanju da koristeći sopstvene resurse okončaju rat na svom pragu, rat koji Rusija vodi protiv Ukrajine.

Trending

Novinari pod pritiskom: Sve više tužbi i presuda za klevetu u BiH

Gosti u studiju nisu iznenađeni zapažanjima studenta. "To je ozbiljno pitanje", kaže Zhāng Wéiwéi, dekan Kineskog instituta na prestižnom šangajskom univerzitetu Fudan. U Europi je, kaže, sve povezano sa SAD. "Europljani i dalje vjeruju da je predsjedavanje Donalda Trumpa samo prolazni period i ne mogu ili neće da priznaju šta se zaista dešava." Ali sve je više ljudi koji su se pomirili sa činjenicama, kaže Džang u emisiji.

Uloga Europe u multipolarnom svijetu

Drugi gost emisije bio je Vuk Jeremić, bivši predsjednik Generalne skupštine UN, a sada profesor na elitnom francuskom univerzitetu Sciences Po. Kaže da mnogo razgovora s francuskim intelektualcima. "Tamo nedostaje razumijevanje da se stvari u svijetu zapravo veoma brzo mijenjaju", kaže Jeremić.

Peking budući svijet zamišlja kao multipolarni poredak. To je odgovor Kine na eskalaciju rivalstva sa SAD, koje su, nakon oba svjetska rata, dominirale praktično u svim oblastima. Sada će Kina igrati ključnu ulogu u oblikovanju budućnosti i to ne sama, već zajedno sa Rusijom i drugim istomišljenicima. Zanimljivo je pritom da Kina u svojoj viziji budućnosti i Evropu posmatra kao nezavisni pol.

Logika koja stoji iza toga prilično je jednostavna. S Velikom Britanijom i Francuskom, Evropa ima dva glasa s pravom veta u Savjetu bezbjednosti UN. Jedinstveno europsko tržište izuzetno je atraktivno za kinesku izvozno orijentisanu ekonomiju. To je postalo posebno očigledno zbog trgovinskog rata sa SAD. Pritom kompanije u Europi i Kini mogu veoma dobro da se dopunjavaju, smatraju komunistički rukovodioci u Pekingu.

Europa i dalje ima mnogo toga da ponudi tehnološki. Kina, s druge strane, ima proizvodne kapacitete za sve i to po konkurentnoj cijeni. Ekonomska razmjena je na visokom nivou. Peking to vidi kao priliku da pridobije Evropu kao saveznika – pod uslovom da djeluje nezavisno od SAD u spoljnoj i ekonomskoj politici i da se uspostavi politička volja za takav odnos.

Globalizacija stagnira od 1990-ih

Od kraja Hladnog rata 1990-ih, globalizacija je u statičnom stanju, ocjenjuje Ding Čun, profesor na Univerzitetu Fudan i predsjednik Šangajskog instituta za evropske studije. Sa svojom dominacijom u Međunarodnom monetarnom fondu i Svjetskoj banci, SAD su, kaže, promovisale ekonomske programe u Latinskoj Americi i Evropi, učvršćujući svoju hegemonističku moć. To je poznato kao "Washingtonski konsenzus".

"Ali vremena su se promijenila", ukazao je Ding na forumu u Šangaju sredinom aprila. "Mnoge stvari više ne funkcionišu kao nekada, pa ni u Europi. Mlađa generacija u Europi umorna je od političkog establišmenta. Društvene mreže čine ishode izbora nepredvidljivim."

Sada Kina dovodi u pitanje "Washingtonski konsenzus" i koristi Ujedinjene nacije kao zamjenu za svoje ciljeve. U srijedu (29. aprila), Analenna Baerbock posjetila je Peking. Predsjednica Generalne skupštine UN izjavila je da "Kina, kao osnivač Ujedinjenih nacija i stalni član Savjeta bezbijednosti, igra važnu i vodeću ulogu u podržavanju multilateralizma, zaštiti međunarodnog prava i promociji tri stuba mira, razvoja i ljudskih prava", navodi se u saopštenju za medije kineskog Ministarstva vanjskih poslova. A 2023. godine, u vrijeme kada je bila njemačka ministrica vanjskih poslova, Baerbock je kineskog predsjednika Si Đinpinga nazivala "diktatorom".

Kineski ministar spoljnih poslova Vang Ji iskoristio je tu njenu posjetu Pekingu kao priliku da naglasi važnost reforme institucija Ujedinjenih nacija i uspostavljanje UN kao multipolarne svjetske vlade. "Kina sa zadovoljstvom podržava vaš dalji mandat", rekao je Vang.

Krize su sve češće

Prvi korak u tome jeste podizanje svijesti u Evropi da je veza između SAD i Europe postala krhka. Nakon Drugog svjetskog rata, taj savez je nastao iz zajedničke egzistencijalne prijetnje koju je predstavljao sovjetski komunizam, podsjeća Jeremić. I on je ranije bio ministar spoljnih poslova i to Srbije, zemlje koja o članstvu u EU pregovara sa Briselom od 2015. godine.

Štaviše, nakon pada Berlinskog zida, Evropa je uživala u decenijama ogromnog prosperiteta, nastavio je Jeremić. Ona je služila kao model cijelom svijetu, pokazujući kako prevazići sukobe i podjele istorije, kako rasti zajedno i kako raditi na zajedničkom prosperitetu i zajedničkoj budućnosti. "U međuvremenu je dosta toga pošlo po zlu. Krize su počele da se akumuliraju."

Globalnu finansijsku krizu 2007/08 pratila je migraciona kriza u Europi 2015. godine. "Zatim je došao Bregzit 2020. i prvi mandat Donalda Trampa od 2017. do 2021. godine. To je dovelo do hlađenja odnosa, a zatim i do konfrontacije između Europe i Rusije. Trenutna situacija se teško može opisati kao optimalna", ukazuje Jeremić.

Oslobađanje od SAD neće biti lako

"Europska unija i dalje je nastavila da prati SAD, a počela je i da primjenjuje ideologiju NATO – 'da Rusiju drži napolju, Njemačku dole, a Ameriku unutra'", kaže politikolog Džang. Štaviše – to da se Rusija drži napolju, da se Njemačka drži slabom, a da Amerika ostaje u igri, "to evropskim interesima ne odgovara".

Ali čak i u budućnosti će „razdvajanje", odnosno smanjenje zavisnosti od SAD, ići veoma teško. S ekonomske tačke gledišta bila je velika greška Europe to što je propustila tzv. "Industriju 4.0", nastavlja Džang. Nema trajne konkurentske prednosti ako ne postoji nijedna evropska opcija među 20 najboljih visokotehnoloških kompanija. U Europi se koriste samo američke platforme, a američke kompanije su zadužene za evropske "Big Data". Kineski dobavljači Evropi obično ne vjeruju.

"Prije mnogo godina, Kina je mislila da može da uči od njemačke 'Industrije 4.0' kako da usavrši sopstvenu industriju. Danas o tome više niko ne priča", kaže Džang. Termin „Industrija 4.0" kojim se opisuje digitalna i umrežena industrijska proizvodnja skovan je inače na sajmu u Hanoveru 2011. godine.

Kineski prijedlozi za Brisel danas su sljedeći: postanite nezavisni, postanite pragmatičan partner. Evropa je naučila lekciju iz poniznosti. "To ima veze s ponižavajućim odnosom Donalda Trumpa prema Europi od početka njegovog drugog mandata u januaru. Europa trenutno procjenjuje svoju situaciju i shvata da su neki od njenih glavnih prioriteta jednostavno nedostižni bez ekonomske i tehnološke saradnje sa Kinom", piše Deutsche Welle.