Njemačke navike koje svijet teško razumije, a postoje i kod nas

Kada je Dana Regev prije pet godina stigla u Njemačku, puno toga joj je bilo novo i neshvatljivo. Evo njene liste: od propuha i jurnjave autocestama do ljubavi prema papiru i čudnih njemačkih muškaraca, piše Deutsche welle.

Kada sam iz Izraela preselila u Njemačku znala sam da me očekuju mnoge nove kulturne i društvene norme. Recimo, brzo sam shvatila da se Nijemci liberalno odnose prema golotinji. Ili da nemaju problem izderati se na ulici na nekog nepoznatog, ako imaju osjećaj da je on nešto pogrešno učinio. I da će radije kupiti pivo u kiosku kako bi uštedjeli koji cent, nego sjesti u lijepi kafić odmah pored.

Neke njemačke navike su mi u međuvremenu prirasle srcu, kao što je sunčanje u parku, plaćanje gotovinom ili planiranje odmora mjesecima unaprijed. Ipak, neke stvari su mi ostale strane.

Propuh – opasni neprijatelj

Odnos Nijemaca prema cirkulaciji zraka je veoma složen. Ima mnogo fanatika koji vode računa o svježem zraku. Oni inzistiraju da prozor bude otvoren i kada je vani deset stupnjeva ispod nule. Ali kada se hladni zrak počne širiti prostorijom, nastaje panika – zbog „propuha".

Paniku mogu izazvati dva prozora otvorena jedan nasuprot drugog. I posljedice mogu biti nesagledive: ukočeni vrat, gadna prehlada ili čak upala pluća. U kojem trenutku se točno svjež zrak pretvara u opasni propuh - još uvijek nisam shvatila. Ali preda mnom je još jedna duga zima pa ću i to valjda uspjeti odgonetnuti.

Ograničenje brzine? Haha...

Ne morate biti dugo u Njemačkoj da biste primijetili kakvu ulogu za većinu ljudi ima automobil. Zato su važne sve teme koje imaju veze s njim. Neke od njih tiču se autoceste – kao što je poznato, njemačkog izuma.

U Njemačkoj na mnogim dionicama autocesta nema ograničenja brzine. I svatko tko to pokuša dovesti u pitanje, istog trenutka je suočen s oštrim kritikama. I zaista, 60 posto smrtonosnih nesreća se ne događa na autocestama, već na magistralnim, na kojima je u Njemačkoj maksimalna dozvoljena brzina 100 kilometara na sat.

Ipak za mene, koja dolazim iz zemlje u kojoj su prometne nesreće najčešći uzrok smrti, teško je razumjeti zašto je toliko važno juriti autocestom dvjesto na sat. A da ne govorim o uznemiravanju vozača koji sporije voze, kada im se blica ili im se opasno približava.

Više o ovoj temi možete pročitati OVDJE.