Njemačka, EU i Rusija: Teoretski - lakše je zamijeniti naftu nego gas

Koliko bi zabrana uvoza mogla da pogodi Njemačku i EU? „Ako rafinerija u Švetu više ne bude dobijala rusku naftu preko naftovoda Družba, veći dio istočne Njemačke više uopšte neće funkcionirati", rekao je jedan insajder za njemačke novine „Handelsblat".

EU je 2019. četvrtinu svojih potreba za naftom dobijala od Rusije. Njemačka pokriva oko 36 posto svojih energetskih potreba sa ruskom naftom, čime se pozicionira negdje u sredini u Evropi na listi zemalja koje uvoze naftu iz Rusije.

Drugačije je na Malti, na Kipru i u Grčkoj. U Grčkoj nafta čini više od polovine energetskog snabdijevanja, prema zvaničnim evropskim podacima. Na Malti i na Kipru potrošnja ruske nafte je više od 80 posto. Veliki dio uvoza energenata u ovim zemljama dolazi iz Rusije zbog geografske blizine, piše DW.

Trending

Počeo protest u Beogradu: Građani skandiraju "Ruke su vam krvave"

U najnovijim pregovorima o sankcijama na nivou EU-a, Mađarska, Njemačka i Austrija su se posebno ogradile od bojkota ruske nafte. Švedska, Danska i Finska takođe odbijaju napraviti taj korak.

Sve u svemu, u Evropi je teoretski lakše zamijeniti naftu nego gas, jer se ona relativno lako utovara u tankere i transportuje širom svijeta, kaže za DW Kaj Ekert iz Energetske informacione službe. Za razliku od takozvanog tečnog gasa, infrastruktura prevoza nafte je dostupna. Međutim, nafta bi zbog toga mogla poskupiti.

Naftna diplomatija u vrijeme rata

Ipak, postavlja se pitanje da li je naftu uopšte moguće zamijeniti u kratkom vremenskom periodu. Prema podacima Međunarodne agencije za energiju (IEA), EU je iz Rusije uvozila 2,2 miliona barela sirove nafte i 1,2 miliona barela naftnih derivata - svakog dana 2021. godine. Ekert pretpostavlja da je moguće nabaviti te količine nafte iz drugih regiona.

Njemačka i EU trenutno traže alternative. Njemački ministar ekonomije, Robert Habek, nedavno je boravio u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Sljedeći na listi za posjetu bi mogle da budu Venecuela ili Iran. To bi eventualno dovelo do toga da se sankcije prema ovim zemljama ponište.

A tu je i OPEK (Organizacija zemalja izvoznica nafte). Kratkoročno, ovaj naftni kartel bi mogao da proizvede dodatnih dva miliona barela, kaže Barbara Lambreht, ekspertkinja za sirovine iz njemačke banke „Komercbank" na pitanje DW-a. Ali, Lambreht navodi da članstvo Rusije u proširenom krugu OPEK+ predstavlja problem.

„Do sada nije bilo rizika od prekida u saradnji, već se umjesto toga postepeno čeka na proširenje proizvodnih kapaciteta nafte." Generalni sekretar OPEK-a nedavno je odbio mogućnost prekida suradnje sa Rusijom. Ne može tako jednostavno da se zamijeni ruski uvoz u Evropskoj uniji.

Nafta je Putinov glavni izvor prihoda

Ruski prihodi od nafte činili su oko 30 posto državnog budžeta prošle godine. Poređenja radi - gas, koji je mnogo teže zamijeniti, čini samo šest posto godišnjeg budžeta u Rusiji. Prema proračunima evropske nevladine organizacije „Brugel", EU trenutno uvozi naftu u vrijednosti od 450 miliona evra dnevno. Nedostatak ovog prihoda mogao bi značajno da oslabi Moskvu.

Kratkoročno i srednjoročno, Rusija se trenutno nalazi u tranzicionoj fazi sličnoj onoj u EU. Centralno pitanje je sada da li Moskva može da proda ruske rezerve nafte koje postaju dostupne. „Možda će biti potrebno da dođe do sniženja cena, ali nafta će i dalje imati svoje kupce", kaže Kai Ekert iz Energetske informacione službe.

Pitanje cijene

Kina bi u tome mogla imati ključnu ulogu. Glad za energijom je i dalje velika. Iz „Komercbanke" se navodi da je Indija već kupila „značajne količine".

Ipak, novi kupci se sporo pronalaze, smatra Barbara Lambreht, ekspertkinja za sirovine u toj banci. Dnevna proizvodnja nafte u Rusiji je opala. Sa novim partnerima, trgovački putevi bi bili duži i kao rezultat toga, tankeri bi bili duže na putu, navodi ona i dodaje da bi to predstavljalo logistički izazov. Osim toga, mnoge brodarske kompanije trenutno ne pristaju u ruske luke iz razloga bezbednosti i reputacije.

Međutim, većina eksperata se slaže da bi zabrana uvoza nafte u EU mogla još više da podigne cijene. Za Rusiju bi rast cijene nafte mogao nadoknaditi nedostatak prihoda od izvoza u EU. Ako bi se to dogodilo, željeni efekti vršenja pritiska na Rusiju bi nestali. Ali ako bi Rusija zaista srednjoročno prodala znatno manje nafte i cijena bi se stabilizirala, te bi time cilj EU bio postignut i Putin bi trpio posljedice.

Njemačka ima rezerve

U svakom slučaju, dani jeftine nafte koja pristiže iz ruskih cijevi su odbrojani. Ministar ekonomije Habek želi da Njemačka bude „praktično nezavisna" od uvoza ruske nafte do kraja godine. Još uvijek je nejasno kako to postići. Proširenje infrastrukture obnovljivih izvora traje duže, a alternativni izvori još nisu dogovoreni. Situacija će vjerojatno biti slična u mnogim zemljama EU.

Ipak, ukoliko bi došlo do prestanka uvoza nafte ranije nego očekivano, Njemačka posjeduje nacionalnu rezervu koja je nastala zbog naftne krize - prije 50 godina.

Prema dokumentu Ministarstva ekonomije, koji citira „Handelsblat", ovo bi moglo da premosti period od 200 dana bez ruske nafte. Međutim, studija takođe pokazuje da kvalitet sirove nafte i opcije transporta nisu bile uključene u planiranje. Inenadna zabrana uvoza ruske nafte bi pak stvorila probleme za cijelu Istočnu Nemačku.

Ipak, ekonomska šteta bi bila podnošljiva, barem za Njemačku. Ali otpor prema bojkotu nafte u Berlinu ima veze i sa sa sveobuhvatnim strahom od Putinove kontrareakcije. Neki se prije svega plaše da bi Putin isključio gas ako bi EU prestala da uvozi naftu. To bi imalo ogromne posljedice po mnoge zemlje, posebno Njemačku.