Nemiri u Sjevernoj Irskoj se ne smiruju

Ulice Belfasta su sinoć bile mirnije, nakon što su lokalne vlasti molile za smirivanje nereda zbog smrti princa Philipa, muža britanske kraljice Elizabete. Uprkos tome, mladi demonstranti u Belfastu i dalje su bacali predmete na policiju i zapalili jedan automobil.

Haos na ulicama Belfasta podsjetio je na kraj devedesetih u vrijeme 'Nevolja'. Dugogodišnji katoličko-protestantski sukobi završeni su 1998. kada je na Veliki Petak potpisan mirovni sporazum, ali napetosti u Sjevernoj Irskoj nikada nisu u potpunosti zamrle, piše ABC.

Sjeverna Irska geografski pripada Irskoj. Politički, ona je dio Ujedinjenog Kraljevstva.

Irska se oslobodila nadmoći svog komšije prije stotinjak godina kada je prekinut stoljetni niz britanske kolonizacije i nestabilnih međusobnih odnosa. Od ukupno 32 irska okruga, njih 26 okupilo se u nezavisnu, većinski katoličku zemlju. Preostalih 6 okruga na sjeveru koji su bili većinski protestantski ostali su britanski.

Preostala katolička manjina u Sjevernoj Irskoj bila je izložena stalnoj diskriminaciji. Šezdesetih godina prošlog vijeka katolička manjina zahtijevala je promjene, ali ih je dočekao grub otpor vlasti i policije. Na obje strane sukoba oformile su se manje oružane grupe koje su eskalirale međusobnu netrpeljivost pucnjavama i bombaškim napadima.

Britanska vojska poslana je u Sjevernu Irsku 1969, kako bi održavala mir na tom prostoru. Umjesto toga, situacija se dodatno pogoršala jer su irski republikanski militanti, koji su se željeli pripojiti jugu, zaratili s paravojskom, koja je željela da Sjeverna Irska ostane britanska, i britanskom vojskom.

Tokom tri desetljeća sukoba život je izgubilo više od 3 i po hiljade ljudi. Većinom su to bile civilne žrtve. Većina žrtava bila je iz Sjeverne Irske, iako je Irska republikanska armija (IRA) postavljala bombe u Londonu i drugim britanskim gradovima.

Devedesetih godina prošlog vijeka došlo je do postepenog primirja. Kumovali su tome tajni pregovori Irske, Velike Britanije i SAD-a. Belfastski sporazum, poznatiji i kao sporazum na Veliki Petak, razoružao je paravojske i ustanovio je katoličko-protestantsku vlast podijeljene moći u Sjevernoj Irskoj. Tim primirjem se zapravo odgodilo rješavanje pitanja statusa Sjeverne Irske. Ona ostaje pod Velikom Britanijom sve dok to bude želja većine, iako nikad nije isključena mogućnost referenduma o ujedinjenju.

Mir se uglavnom održao do danas uprkos tome što su manje frakcije IRA-e povremeno podržavale napade na policiju i izazivale ulične sukobe.

Podijeljeni parlament Sjeverne Irske imao je i boljih i lošijih dana. Britanski unionisti i irski nacionalisti i dalje su puni nepovjerenja jedni prema drugima.