Na današnji dan okončana su tri desetljeća krvoprolića u Sjevernoj Irskoj

Sjevernu Irsku razdirala su tri desetljeća nasilja između nacionalističkih i unionističkih zajednica koje je okončano Sporazumom na Veliki petak potpisanim prije tačno 25 godina, 10. aprila 1998.

Većinski protestantski unionisti u pokrajini bili su za nastavak britanske vladavine. Katolički republikanci željeli su jednaka prava i ponovno ujedinjenje s ostatkom Irske. Tokom sjevernoirskog sukoba ubijeno je više od 3.500 ljudi.

Nasilje je izbilo 1968. kad je policija upotrijebila silu protiv mirnih katoličkih protesta za građanska prava u Londonderryju koji su tražili ukidanje diskriminacije pri glasovanju, zapošljavanju i stanovanju.

Trending

Ramo Isak razgovarao s čelnikom MUP RS nakon napada na bošnjačke povratnike - evo šta su dogovorili

Situacija se sve više pogoršavala zbog toga što su katolički skupovi i protestu završavali sukobima s policijom i protestantima. U augustu 1969., dok se sektaško nasilje širilo pokrajinom, raspoređuju se britanske snage.

Godine 1970. katolička gerilska skupina, Privremena irska republikanska armija (IRA), započinje kampanju bombardiranja i pucnjave na britanske snage.

Unionističke paravojne skupine odgovaraju, uglavnom ubijanjem katolika, dodatno zabijajući klin među zajednicama.

Nasilje je eksplodiralo nakon januara 1972. kada je 13 ljudi ubijeno na "Krvavu nedjelju" 30. januara nakon što su britanski vojnici otvorili vatru na mirnu povorku za građanska prava katolika u Londonderryju.

London je dva mjeseca kasnije suspendirao pokrajinsku vlast Sjeverne Irske, što je dovelo do više desetljeća izravne direktne britanske prijestolnice.

Godine 1974. IRA proširuje bombašku kampanju na Britaniju s napadima na pubove u Guildfordu, Woolwichu i Birminghamu u kojima je ukupno ubijeno oko 30 ljudi.

Također ubija istaknute osobe u britanskom društvu, uključujući rođaka kraljice Elizabete II., lorda Louisa Mountbattena u sjeverozapadnoj Irskoj 1979. Istog dana, 18 britanskih vojnika ubijeno je u zasjedi IRA-e u Warrenpointu u Sjevernoj Irskoj.

Prekretnica je nastupila 1981. kad su zatvoreni pripadnik IRA-e Bobby Sands i devetorica drugih umrli štrajkajući glađu u zatvoru Maze u nastojanju da dobiju status političkih zatvorenika. Njihova smrt izaziva globalno suosjećanje za republikansku borbu.

Sljedeće godine IRA-ino političko krilo Sinn Fein osvaja prva mjesta u parlamentu. Godinu dana kasnije, Gerry Adams je izabran za šefa stranke.

IRA nastavlja napadati u Engleskoj, a premijerka Margaret Thatcher za dlaku je izbjegla smrt u bombaškom napadu na hotel "Grand" u Brightonu tokom konferencije Konzervativne stranke 1984. u kojem je poginulo petero ljudi.

Sedam godina kasnije pokušavaju ubiti njezina nasljednika Johna Majora, u minobacačkom napadu na Downing Street 10.

Godine 1992. i 1993. dva snažna bombaška napada ubila su četiri osobe i izazvala veliku štetu u londonskom financijskom središtu.

Pokušaj konzervativnog premijera Edwarda Heatha da 1973. uspostavi zajedničku izvršnu vlast u pokrajini propao je nakon općeg štrajka.

Thatcher potpisuje anglo-irski sporazum 1985. godine, priznajući Dublinu utjecaj na pitanja Sjeverne Irske. Pregovori iza kulisa doveli su do primirja s IRA-om 1994., koje je prekinuto kako su pregovori zastali.

U julu 1997., nakon što je Tony Blair postao britanski laburistički premijer, Sinn Fein dobiva mjesto za pregovaračkim stolom nakon što je IRA proglasila novi prekid vatre.

Sporazum na Veliki petak potpisan je 10. aprila 1998. između Londona, Dublina i glavnih političkih stranaka Sjeverne Irske. To vodi do nove poluautonomne Sjeverne Irske u kojoj vlast dijele protestanti i katolici.

Najsmrtonosniji pojedinačni zločin tog razdoblja dogodio se četiri mjeseca nakon sporazuma, kada je 29 ljudi ubijeno u gradu Omaghu bombom koju je postavila disidentska skupina, Prava IRA.

Napad je imao učinak jačanja, a ne potkopavanja mirovnog sporazuma.