Ljekar koji se penjao na Elbrus opisao neobičan fenomen: "Mozak vam počne prikazivati zgrade"
/ Komentari (6)
Povratak na članakNAPOMENA: Komentari su isključivo lični stavovi autora. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i pisanja komentara koji podstiču na mržnju. Strogo zabranjen bilo kakav govor mržnje na portalu radiosarajevo.ba, zbog kojeg možete biti krivično procesuirani. Radiosarajevo.ba ima pravo i obavezu da na zahtjev zvaničnih organa dostavi podatke o korisniku čiji komentari sadrže govor mržnje, kao i da korisniku trajno blokira pristup. Obaviještavamo vas da svaki čitatelj dobrovoljno pristupa čitanju i kreiranju komentara i prihvata mogućnost da neki komentari mogu sadržavati narativ koji je u suprotnosti sa vjerskim, nacionalnim, moralnim i drugim načelima. Radiosarajevo.ba ima pravo da obriše sporne ili prijavljene komentare bez najave i objašnjenja. Radiosarajevo.ba koristi automatski sistem prepoznavanja i uklanjanja govora mržnje i drugih neprimjerenih sadržaja u komentarima.
Gospe jedna je čak i svitlila Šta to treba da znaci manjak kisika ili Čudo
Ja mislim da je za penjanje na tehnicki nezahtjevne planine (primjer Elbrus koliko sam vidio sa raznih videa...), ma koje visine, presudni faktor vrijeme. Ako se u formi, ako se ponijelo sa sobom sve sto treba, ostaje samo jos vrijeme. Mislim da je problem sto se tu dodje na planinu, daleko od doma, ostaje se jedno odredjeno kratko vrijeme, nakon cega se mora natrag. I onda se srlja, samo da se uspije, da se popne, cak i ako vrijeme prijeti promjenom na lose. Po sistemu ¨da iskoristimo¨, ¨da ne propadne¨.... Odatle do katastrofe je mali koracic.... A poslije je cijela druga kategorija, ona zahtjevnih planina, gdje nije dovoljno biti planinar, nego moras biti alpinist! Primjer Mont Blanc.
To nije fenomen neskolovani nego nedostatak kisika.
***
mozak ništa ne pokazuje... duša ili astralno tijelo pokazuje
Ja mislim da je za penjanje na tehnicki nezahtjevne planine (primjer Elbrus koliko sam vidio sa raznih videa...), ma koje visine, presudni faktor vrijeme. Ako se u formi, ako se ponijelo sa sobom sve sto treba, ostaje samo jos vrijeme. Mislim da je problem sto se tu dodje na planinu, daleko od doma, ostaje se jedno odredjeno kratko vrijeme, nakon cega se mora natrag. I onda se srlja, samo da se uspije, da se popne, cak i ako vrijeme prijeti promjenom na lose. Po sistemu ¨da iskoristimo¨, ¨da ne propadne¨.... Odatle do katastrofe je mali koracic.... A poslije je cijela druga kategorija, ona zahtjevnih planina, gdje nije dovoljno biti planinar, nego moras biti alpinist! Primjer Mont Blanc. ka Ja nisam planinar, ali jesam u odlicnoj formi. Niti Mt. Blanc niti Mt. Everest... danas nisu zahtjevne planine... to tamo je vrsta planinarskog turizma, uz opskrbljene planinarske kuće, vodiče-konobare... Pravi ili klasični alpinizam je nešto drugo, sa umjetničkim i spiritualnim elementima je. Svi veliki alpinisti su pisali, slikali... To je kompletno planinarenje: pješačenje--penjanje--turno skijanje, kada se vrše via normale pristupi na vrhove ili penju smjerovi ljetni ili zimski