Istraživanje: Svake sedmice udišemo jednu kreditnu karticu

Novo istraživanje pokazalo je da velike količine mikroplastike plutaju atmosferom, a vjetrovi je podižu sa asfalta, okeana i poljoprivrednih polja. Kad se jednom tamo nađu, vjetrovi je mogu odnijeti do najudaljenijih mjesta na Zemlji.

Studije pokazuju da mikroplastika u zraku ima mnogo oblika i dolazi iz mnogo različitih izvora, ali ključni doprinos je odbačeni plastični otpad, prenosi morski.hr.

Budući da se plastika vrlo sporo razgrađuje, ona se samo fragmentira na manje komade koje mogu nositi zračne struje. Značajna količina ovih fragmenata potiče od sintetičkih tekstilnih vlakana.

"To može biti bilo šta i to su izuzetno sitna vlakna, ono što mi zovemo čestice ili čak mikrogranule. Dakle, vrlo, vrlo sitne čestice, puno manje od onoga što ste mogli vidjeti golim okom", kazala je kanadska znanstvenica Janice Brahney.

Brahney, izvanredna profesorica znanosti na američkom Državnom sveučilištu Utah, radila je s kolegama kako bi istražila izvore plastike u zraku i kako je plastika ušla u atmosferu. Njihova studija objavljena je u kolekciji američke Nacionalne akademije znanosti.

Ona i njezin tim pronašli su tri glavna načina na koja se to događalo.

"Kad automobil pređe cestu, stvara onu energiju koja plastiku može premjestiti visoko u atmosferu. Zamislite automobil koji vozi makadamskim putem. Možete vidjeti kako se oblak prašine diže iza njega. Unutar sve te prašine ima i mikroplastike.

More mikroplastike

Drugi način na koji mikroplastika završava u atmosferi je kretanje okeanskih valova.

"Budući da je mikroplastika puno manje gusta od vode, ona pluta na površini", rekla je Brahney.

Dok se valovi komešaju, a mjehurići pršte na površini okeana, on ima sposobnost emitiranja sitnih čestica u atmosferu gdje se potom mogu prenijeti dalje.

Brahney i njezine kolege iznenadilo je to što je njihov rad pokazao da se više atmosferske mikroplastike probija od okeana do kopna, nego što je obrnuto. To je zato što okeani sadrže više onoga što se naziva naslijeđenim zagađenjem, decenijama starim česticama koje vjetrovi sada podižu iz mora i potom talože na kopnu.

Udišemo mikroplastiku

Brahney sugerira da bi čestice mogle utjecati na atmosfersku hemiju, uključujući stvaranje oblaka, i stoga imaju određeni utjecaj na vrijeme. Također bi mogle utjecati na ravnotežu sunčevog zračenja koja nam je potrebna za toplinu i energiju.

"Možemo procijeniti da konzumiramo i udišemo svake sedmice jednu kreditnu karticu!", pojasnila je šokantne rezultate svog istraživanja.