Ispovijest muškarca čija se žena ubila zbog dugotrajnog COVID-a

Moja supruga Heidi oduzela je sebi život nakon 13-mjesečne borbe s COVID-om koja je započela kao uglavnom asimptomatska infekcija koronavirusom. Dugi COVID ju je odveo od jedne od najzdravijih, najživljih osoba koje sam ikada poznavao do one koja je toliko slaba da nije mogla podnijeti još jedan dan na ovoj planeti.

Piše: Nick Güthe za The Guardian

Došao sam kući jednog dana prošlog maja i otkrio da više nije mogla trpiti bol. Dok je naš 13-godišnji sin čekao vani hitnu pomoć, očajnički sam je pokušavao oživjeti. Napravio sam dobar posao i mogli su joj ponovno pokrenuti srce, dok smo je odveli u bolnicu, ali je bila mrtva po dolasku. Liječnik hitne pretpostavio je da je umrla od depresije. Kad sam mu rekao: "Nije bila depresivna, imala je dugotrajni COVID", pogledao me je zbunjeno i upitao: "Šta je dugotrajni COVID?"

Trending

Pošaljite nam svoju playlistu i budite gost muzički urednik na Radio Sarajevu!

Kasno sinoć dobio sam očajnu poruku na Twitteru od muškarca čija bi žena mogla biti sljedeća Heidi. Ima dugotrajni COVID i prijeti da će okončati život. Njihovoj osmogodišnjoj kćeri već je rekla svoj plan. Odmah sam ga nazvao. I Heidi i njegova supruga patile su od neobjašnjivih neuroloških podrhtavanja i vibracija unutarnje prsne šupljine toliko jake da su izgubile sposobnost spavanja.

Poput ratnih zarobljenika koji su danima bili budni kroz metode mučenja, njihov um je izgubio sposobnost donošenja razumnih odluka. Poznavao sam užas ovog čovjeka. Nažalost, njegov poziv nije bio anomalija. Odgovarao sam na zahtjeve poput njega svaki dan otkako je osmrtnica moje žene postala viralna i počeo sam dijeliti našu priču s medijima.

Moja supruga, Heidi Ferrer, bila je scenaristica s poviješću društvenog zagovaranja i empatičnog srca. Bila je talentirana, lijepa i najposvećenija majka koju ste ikada upoznali; često smo je nazivali "suncem u haljini". Pobijedila je desetljeće dugu bitku s alkoholizmom samo da bi u dugom COVID-u našla protivnika koji je bio daleko podmukliji. Tri sedmice prije nego što je umrla, već smo se bojali da će umrijeti – ne od svoje ruke, nego od moždanog ili srčanog udara. Rekla je da joj srce često nekontrolirano lupa, a shvatila je i prije naučnika da ovaj virus inficira i mozak.

Heidi je također patila od stalnih gastrointestinalnih problema, iscrpljenosti od samog hodanja uz stepenice, ekstremnih bolova u tijelu, 'magle u mozgu' i niza drugih bolesti. Sve ju je to – bez nade na horizontu o bilo kakvom lijeka, a kamoli priznanja stanja iz svijeta medicine – dovelo do mjesta gdje me je pitala da ću, ako joj se nešto dogodi, reći svijetu koliko dugo traje COVID.

Dao sam ovo obećanje nikad ne misleći da ću zapravo morati djelovati u skladu s tim – nikad ne sluteći da ću samo tri sedmice kasnije doći kući i otkriti da je odlučila da je smrt bolja od još jedne minute u njezinom osobnom paklu.

Dugo gledati kako je COVID sistemski rastavlja, organski sistem po organski sistem, bilo je najstrašnije propadanje ljudskog bića kojem sam ikad svjedočio. Moja supruga je šetala 90 minuta dnevno, jela je samo organsku (i uglavnom vegansku) hranu i nije pila alkoholno piće tri i pol godine. Unutar šest sedmica nakon što je primijetila "COVID nožne prste" i neke gastrointestinalne probleme, jedva je mogla hodati od nesnosnih bolova u stopalima toliko jakih da su oponašali uznapredovalu dijabetičku neuropatiju.

Dugotrajni COVID ne dolazi po vas odjednom: umjesto toga, s metodičnom preciznošću, polako vas pljačka. Heidi je izgubila pokretljivost i sposobnost da jede. Bila je strastveni čitatelj, ali joj je magla u mozgu (koja se bolje mislila kao kognitivna disfunkcija) oduzela sposobnost zadržavanja informacija. Čak i mokrenje i seks, sve je postalo bolno. Činilo se da je dugotrajni COVID ukrao svaki dio njenog života.

Nakon što je Heidina osmrtnica postala viralna, povezao sam se s Survivor Corps, najvećom svjetskom zagovaračkom grupom za dugotrajni COVID. Pitali su me bih li bio voljan ispričati Heidinu priču na širem planu. Sjetivši se svog obećanja Heidi, pristao sam. Dok sam dijelio njezinu priču, moji sandučići na Facebooku i Twitteru počeli su se puniti porukama ljudi iz cijelog svijeta koji imaju dugotrajni COVID. Imali su užasne bolove, ali ih liječnici nisu ozbiljno shvatali. Opisali su ista podrhtavanja i vibracije koje su mučile Heidi. Kao i Heidi, niko im ne vjeruje. 

Nažalost, sedam mjeseci kasnije svjetska medicinska zajednica učinila je malo da ubrza istraživanje ovih zastrašujućih simptoma. Pretpostavljam da će se rizik od samoubistava povezanih s dugotrajnim COVID-om. Nikada nećemo imati tačan broj globalnih infekcija, ali preliminarna istraživanja sugeriraju da će barem jedna od tri osobe koje dobiju COVID razviti simptome dugotrajnog COVID-a. Ako samo jedan od 20 takvih pacijenata postane invalid ili ozbiljno oslabljen, mogli bismo gledati na uznemirujući porast samoubistava u cijelom svijetu.

Ne pokušavam paliti alarm, ali u pravoj smo krizi. Globalna medicinska zajednica mora se udružiti kako bi pronašla odgovore za one koji pate. Svi su oni Heidi i ponestaje im vremena i nade.

*Nick Güthe je pisac/redatelj/producent i viši savjetnik Survivor Corpsa