Dok Trump hvali Erdogana, Izrael ima drugačije mišljenje: Uloga Turske u mirovnom planu za Gazu

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan trenutno je miljenik američkog predsjednika Donalda Trumpa. Susreti u Ovalnom uredu često mogu eskalirati - ali ne i kada je riječ o 71-godišnjem Erdoganu. Trump već sedmicama o njemu govori u superlativima: on obavlja "odličan posao", "vrlo je cijenjen i poštovan čovjek", kako je Trump nedavno istakao u Bijeloj kući.

I na samitu o Gazi u Sharm el-Sheikhu, Trump je turskog predsjednika smjestio u prvi red. Erdogan je bio jedan od četvorice potpisnika mirovne deklaracije o Gazi - uz čelnike SAD-a, Egipta i Katara - dok su se europski lideri morali zadovoljiti sjedištima u zadnjim redovima. Tom prilikom Trump je ponovo naglasio da je Erdogan "dobar prijatelj, koji uvijek stoji uz njega".

Taj stav ove je sedmice tokom posjete Izraelu potvrdio i američki potpredsjednik JD Vance, koji je istakao da je Turska dosad igrala "vrlo konstruktivnu ulogu" i da će tako biti i ubuduće.

Trending

Semir Efendić za Radiosarajevo.ba: "Ideologija kojoj robuje Max Primorac učestvovala u Holokaustu"

Turski vojnici u Gazi?

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu i njegov kabinet imaju potpuno drugačije mišljenje. Zbog Erdoganove bliskosti s Hamasom i njegove oštre kritike Izraela, oni na njega gledaju podozrivo, s nepovjerenjem i velikom sumnjom. To se pokazalo i na zajedničkoj konferenciji za novinare Netanyahua i potpredsjednika Vancea ove sedmice. Na pitanje o mogućem učešću Turske u međunarodnim snagama za stabilizaciju Gaze, Netanyahu je kratko odgovorio: "Imam o tome vrlo jasno mišljenje. Pogodite koje."

Odnosi između Turske i Izraela u posljednje dvije godine bilježe jednu najnižu tačku za drugom. Ankara optužuje izraelsku vladu za genocid u Gazi; Erdogan Netanyahua naziva "krvnikom Gaze", a Hamas "oslobodilačkom organizacijom".

Prema izvještajima turskih medija, Ankara članovima Hamasa i njihovim porodicama, koje brojne zemlje, uključujući Njemačku i SAD, smatraju teroristima, pruža utočište u Turskoj. Mnogi od njih imaju tursko državljanstvo, a islamistička milicija navodno ima urede na Bosforu, piše DW.

25.10.25. 07:56

Sve veći pritisak Izraela: Turska će najvjerovatnije biti isključena iz misije stabilizacije Gaze

Izraelski politički vrh uzvraća istom mjerom: posebno desničarski ministri u Netanyahuovom kabinetu napadaju Erdogana putem uvredljivih fotomontaža i karikatura, često i na turskom jeziku. Nakon ubistva vođe Hamasa, Jihije al-Sinwara, sadašnji izraelski ministar odbrane Israel Katz podijelio je fotografiju njegovog raskomadanog tijela uz poruku: "Tako izgleda Erdoganov dragi prijatelj."

Trumpova računica: Ankara kao neophodan akter

Trump je Katar već ranije uključio u pregovore kao aktera s bliskim vezama s Hamasom. To što je sada u proces o Gazi uključio i Tursku - uprkos njenim sukobima s Izraelom - turski politolog Hakki Taş iz Leibniz instituta za globalne i regionalne studije objašnjava strateškim položajem Ankare. On smatra da Trump želi sprovesti plan za Gazu uz što manje američkih vojnih i ekonomskih troškova.

Turska vlada, kaže Taş, jedna je od rijetkih aktera, koji može istovremeno vršiti indirektan pritisak na Netanyahua i utjecati na Hamas. Osim toga, Turska je članica NATO-a s bliskim vezama prema Zapadu, važan vojni faktor i iskusni partner u pružanju humanitarne pomoći i logistike za obnovu Pojasa Gaze.

Od isključenog aktera do važnog posrednika

U Turskoj postoje profesionalne službe poput civilne zaštite AFAD i Turskog crvenog polumjeseca, koje imaju veliko iskustvo u suočavanju s prirodnim katastrofama i izbjegličkim krizama. Neke turske građevinske firme, zahvaljujući Erdoganovim velikodušnim državnim ugovorima tokom proteklih 20 godina, danas su među najvećim na svijetu.

Prema mišljenju eksperta Taşa, mirovni plan za Gazu otvara Erdoganu novi prostor za djelovanje - i prema oslabljenom Hamasu i prema sve izolovanijem Izraelu. Uspon od skoro isključenog aktera do važnog posrednika donosi mu međunarodni prestiž i istovremeno zadovoljava snažnu osjetljivost njegove političke baze prema palestinskom pitanju.

Nacionalno-konzervativni birači u Turskoj u posljednje vrijeme su bili vrlo nezadovoljni vladinom politikom, što se odražavalo i kroz sve češće proteste. Poruka da je Turska supotpisnica mirovnog sporazuma, da će poslati vojnike u okviru mirovnih snaga u Gazu i sudjelovati u obnovi i humanitarnoj pomoći služi političkom smirivanju.

Sigurnosni stručnjak Burak Yildirim ističe da bi sama odluka o slanju turskih vojnika u Gazu Erdoganu omogućila veliku političku kampanju i ojačala narativ o vanjskopolitičkoj moći njegove vlade. Za islamiste u Turskoj, takav bi čin imao ogroman simbolički značaj - usporediv s pretvaranjem Aja Sofije u džamiju.

Nakon 7. oktobra 2023. Erdogan je bio pod velikim pritiskom birača zbog trgovinskih odnosa s Izraelom. U posljednjim mjesecima pokazao je veliku spremnost na kompromise prema Trumpu. Yildirim procjenjuje da Erdogan ne želi ponovo izlagati svoju ekonomski iscrpljenu i politički umornu vladu novoj velikoj krizi.

Krhki mir i ograničen utjecaj

Uprkos najnovijim međusobnim napadima, mir u Gazi ostaje krhak. Ankara svoj glavni fokus drži na Siriji, ali želi zadržati ulogu važnog aktera i u Gazi.

14.10.25. 08:54

Diplomatska drama na nebu iznad Egipta: Erdogan nadmudrio Trumpa i Netanyahua?

Ipak, Yildirim smatra da turski uticaj nije dovoljan da bi izraelsko-palestinsko pitanje doveo do rješenja u vidu dvije države. Turskoj vladi nije pošlo za rukom ni da progura priznanje Palestine u Ujedinjenim narodima, niti da ublaži sigurnosne brige Izraela u pogledu opstanka države. Pa ipak, Turska je u stanju dovesti sukobljene strane i druge učesnike za isti sto.

Stručnjak za Bliski istok Taş, međutim, sumnja da Turska može dugoročno održati svoju ulogu. Previše je mogućih kamena spoticanja, poput: sumnjive izraelske pouzdanosti u pogledu palestinskih teritorija, mogućih nesuglasica s Egiptom, restriktivnog stava američkog Kongresa prema Erdoganu i potencijalne podjele unutar Hamasa. Sve to može ograničiti turski utjecaj.

Zato Taş očekuje da će se Ankara prije svega angažirati u humanitarnom i logističkom domenu. Politička i vojna pitanja, kaže on, za Tursku nose prevelike rizike.