Četiri godine pod talibanima: Žene u Afganistanu gotovo potpuno isključene iz javnog života
Četiri godine nakon što su talibanske snage zauzele Kabul i okončale dvodecenijsko prisustvo Zapada u Afganistanu, žene u toj zemlji suočavaju se s gotovo potpunim isključenjem iz javnog života. Gotovo 100 donesenih dekreta oduzelo im je osnovne slobode, dok je svaki oblik protivljenja opasan, a međunarodni pritisak je oslabljen, piše AFP u specijalnom prilogu.
Prije tačno četiri godine, svijet je s napetošću pratio kako talibanske snage probijaju prilaze Kabulu i preuzimaju afganistansku prijestonicu. S međunarodnih TV stanica pristizale su slike straha i panike, s automobilima i ljudima koji su jurili prema aerodromu u pokušaju bijega.
Konačni slom dvodecenijske zapadne misije u Afganistanu desio se brzo. Nedugo nakon što je pobjegao iz zemlje, predsjednik Ashraf Ghani izjavio je da su talibani "pobijedili". Policajci su skidali uniforme, zamjenjujući ih tradicionalnim južnoazijskim shalwar kameezom. Zastava SAD-a više se nije vijorila ispred američke ambasade u Kabulu.
Semir Efendić za Radiosarajevo.ba: "Ideologija kojoj robuje Max Primorac učestvovala u Holokaustu"
Talibani su zvanično povratili vlast, a među prvima su novu sumornu stvarnost osjetile afganistanske žene.
Ubrzo su stigli izvještaji o talibanima koji idu od vrata do vrata, praveći spiskove žena starih od 12 do 45 godina koje bi potom bile prisiljene da se udaju za islamističke borce. Žene su izgubile posao i više nisu smjele izlaziti iz kuće bez marama, odnosno muškog pratitelja. Škole su počele zatvarati svoja vrata za djevojčice i mlade žene.
"Svi koji su poznavali talibane iz prvog perioda njihove vladavine, posebno žene, znali su da će stvari postati mnogo gore", kaže Mélissa Cornet, istraživačica i stručnjakinja za prava žena u Afganistanu, koja je u Kabulu živjela od 2018. do 2024. godine.
U martu 2022. godine zabranjeno je pohađanje srednje škole djevojkama, a u decembru iste godine ženama širom zemlje onemogućen je pristup univerzitetima. Kako su zdravstvene ustanove ostale jedno od posljednjih dostupnih mjesta, žene su se masovno upisivale na kurseve sestrinstva i babištva, ali im je i to zabranjeno krajem prošle godine.
Ženama više nije dozvoljeno da rade u nevladinim organizacijama ili Ujedinjenim narodima, niti mogu obavljati bilo kakve poslove u javnom sektoru.
Vlasti u pojedinim regijama počele su strogo provoditi propise o hidžabu, zahtijevajući od žena da nose odjeću koja pokriva cijelo tijelo. Zabranjen im je ulazak u javne prostore poput parkova i teretana, kao i kupatila. Također, zabranjeno im je recitiranje poezije ili pjevanje u javnosti.
"Žene u Afganistanu lišene su svojih osnovnih ljudskih prava", kaže Zahra Nader, afganistanska novinarka i urednica Zan Timesa, nezavisnog medija u egzilu koji izvještava o kršenjima ljudskih prava u zemlji.
Alarmantna statistika: Milioni djevojčica u Afganistanu više se ne mogu školovati
Od pada Kabula, gotovo 100 uredbi koje ograničavaju prava žena i djevojčica uvedeno je i provodi se širom zemlje.
UN navodi da žene doživljavaju "potpuno isključenje" iz afganistanskog društva.
"Talibani su bliže nego ikada ostvarenju svoje vizije društva koje potpuno briše žene iz javnog života ", navedeno je u saopćenju UN Women ove sedmice.
Kako bi zaobišle obrazovna ograničenja, "mnoge žene pretvorile su svoje domove u tajne škole, biblioteke ili čitalačke klubove", kaže Nader. "One se vlastitim sredstvima odupiru kako bi zamislile život izvan talibanskog režima."
Međutim, kršenje pravila nosi ogroman rizik, poput hapšenja ili premlaćivanja.
Vlast u zemlji je izrazito centralizirana – ultrakonzervativni vrhovni vođa Afganistana Hibatullah Akhundzada određuje politiku koju talibani provode. Ipak, među ministrima postoje razlike u mišljenjima.
"Kada sam putovala zemljom, jedino oko čega su svi bili frustrirani, bez obzira na konzervativnost područja, bila je zabrana školovanja djevojčica", kaže Cornet. "Čak su i neki talibani koje sam upoznala bili frustrirani. To je zapravo glavna tačka napetosti."
Ipak, neslaganje ima svoju cijenu. Visokopozicionirani talibanski političar pobjegao je iz zemlje ranije ove godine nakon što je kritizirao uredbu koja zabranjuje školovanje djevojčica u srednjim školama i na fakultetima.
"Činimo nepravdu prema 20 miliona ljudi. Zabrana obrazovanja žena nije u skladu sa šerijatskim pravom", izjavio je tadašnji zamjenik ministra vanjskih poslova Mohammad Abbas Stanikzai 20. januara na ceremoniji dodjele diploma u provinciji Khost.
Prva velika sila koja uklanja Talibane s liste terorističkih organizacija: 'Oni imaju stvarnu moć'
Navodno je Akhundzada naredio njegovo hapšenje i izdao zabranu putovanja, što je bivšeg ministra natjeralo da pobjegne u Ujedinjene Arapske Emirate. Stanikzai negira da je otišao u Dubai iz straha od odmazde, no vlada je objavila da je na "neodređenom bolovanju".
Cornet dodaje da je problem dodatno zakompliciran time što je "Zapad 20 godina stavljao prava žena u središte svoje intervencije u Afganistanu, tako da je obrazovanje žena gotovo poistovjećeno sa zapadnom vrijednošću, što otežava talibanskim ministrima koji podržavaju obrazovanje djevojčica da iznesu svoje stavove".
Nakon napada 11. septembra 2001. godine, bivša prva dama SAD-a Laura Bush obratila se naciji putem radija govoreći o ugnjetavanju žena pod talibanima. "Život pod talibanima je toliko težak i represivan da su čak i mali izrazi radosti zabranjeni", rekla je tada. "Samo teroristi i talibani prijete da će iščupati nokte ženama koje nose lak za nokte."
Mnogi stručnjaci, uključujući Cornet, kasnije su kritizirali SAD zbog korištenja prava žena kao djelomičnog opravdanja za intervenciju u Afganistanu.
"SAD-u su bili potrebni brzi, vidljivi rezultati, a prava žena bila su laka meta – i tako su instrumentalizirana", kaže Cornet. Dodaje da ’oslobođena’ afganistanska žena bila ona koja je slobodna, zaposlena, nosi šminku i ne nosi hidžab.
"Htjeli su žene na televiziji, htjeli su ono što je vrlo vidljivo u zemlji koja na to nije bila spremna. Afganistan je veoma konzervativna zemlja", pojašnjava Cornet.
Cornet zaključuje da su Sjedinjene Države zaista željeli pomoći Afganistankama, investirale bi u ekonomski razvoj žena u ruralnim područjima – a ne da od njih traže da se otkriju.
Na međunarodnoj sceni pokazalo se da je teško uticati na talibansku politiku prema ženama. Iako su Ujedinjeni narodi označili položaj žena u Afganistanu kao "rodni aparthejd", a mnoge zemlje izrazile ozbiljnu zabrinutost, situacija se na terenu nije bitno promijenila.
Talibani s novim 'moralnim mjerama': Naređeno zatvaranje kozmetičkih salona
Međunarodni krivični sud u julu ove godine izdao je naloge za hapšenje vrhovnog vođe Akhundzade i glavnog sudije Abdul Hakima Haqqanija zbog zločina protiv čovječnosti – progona na osnovu spola. Sudije ICC-a navode da su zločini počinjeni između 15. augusta 2021. i najmanje do 20. januara 2025. Talibanske vlasti odbacile su naloge kao "besmislice".
"Neće dovesti ni do čega. Neće biti uhapšeni jer nikada ne napuštaju zemlju", kaže Cornet. "Ipak, simbolički, to je važno."
U pokušaju izolacije režima uvedene su i sankcije te zabrane putovanja talibanskim liderima, ali one nisu uspjele potaknuti pokret na poboljšanje položaja žena. Cornet smatra da bi najučinkovitije bilo da zemlje "stupe u dijalog s talibanima i razgovaraju s njima, jer ako ne razgovarate s njima, ne možete ih ni utjecati".
Ipak, priznaje da je to osjetljivo pitanje. "Svaki put kada međunarodna zajednica pokuša stupiti u kontakt s talibanima, dolazi do ogromnog protivljenja. Čak su i diplomate zarobljene između dvije vatre."
Do sada je Rusija jedina zemlja koja je priznala talibansku vladu u Afganistanu.
Cornet i dalje održava kontakt s nekim ženama u Afganistanu. "One žele osjetiti da su njihova prava i dalje na međunarodnoj agendi", zaključuje ona.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.