Njemačka: 50 godina Palate Republike - mjesta protivrječnosti

Prije 50 godina otvorena je Palata Republike u nekadašnjoj prestonici DDR-a, Istočnom Berlinu. Bila je istovremeno centar moći, kulture i svakodnevnog okupljanja – i do danas se smatra simbolom protivrječnosti DDR-a.

U podnožju televizijskog tornja u Berlinu nekada se nalazila zgrada sa staklenom fasadom koja je na suncu sijala narandžasto, a u sredini se jasno vidio vijenac od klasja sa srpom i čekićem: Palata Republike bila je arhitektonski simbol komunističke DDR.

Od svog otvaranja prije 50 godina pa do kontroverznog rušenja između 2006. i 2008. godine, ova zgrada je predstavljala ideale i obećanja – za mnoge i neispunjena obećanja – Njemačke Demokratske Republike (DDR). Sama zgrada je nestala, ali u sjećanju i dalje živi i kao mjesto i kao dio njemačke historije.

Trending

Ponovo kvar na vodovodnoj mreži: Nekoliko sarajevskih ulica ostaje bez vode

Reprezentativni projekat za mladu državu

Godine 1972. DDR ima 23 godine i dobija na međunarodnom značaju. Zahvaljujući boljim odnosima sa "drugom" Njemačkom, Zapadnom Njemačkom, uspostavlja diplomatske kontakte sa mnogim državama. Ima status stalnog posmatrača pri Ujedinjenim nacijama, a već naredne godine postaje punopravna članica.

Rukovodstvo Jedinstvene socijalističke partije Njemačke (SED), koje faktički upravlja zemljom, odlučuje: potrebna je zgrada koja odgovara modernoj slici države. Trebalo je da to bude "dom naroda" – mjesto koje utjelovljuje socijalističke vrijednosti, ali i nudi kulturu i zabavu.

Lokacija je slobodan prostor u centru Istočnog Berlina, direktno uz rijeku Špreju. Tu se ranije nalazio simbol pruske države, Berlinski gradski dvorac, koji je u Drugom svjetskom ratu teško oštećen i 1950. po nalogu SED-a srušen – stare strukture moći morale su nestati kako bi se napravio prostor za novi socijalistički poredak.

Prije oko 1h

Rusija najavila blokadu kazahstanske nafte za Berlin

Gradnja Palate Republike počinje 1973. godine, sa ciljem da bude završena za samo tri godine. DDR ulaže ogromna sredstva, često na račun drugih građevinskih projekata.

Palata Republike svečano je otvorena 23. aprila 1976. Jedan zapadnonjemački novinar tada piše: "Oprema je najvišeg kvaliteta, na materijalu i novcu nije se štedjelo."

Državna moć susreće zabavu

Palata ima dvije velike sale: manju za Narodnu skupštinu DDR-a i veću za razne događaje – od partijskih kongresa SED-a do koncerata klasičnih orkestara kao na primjer Štatskapele Berlin, kao i nastupa međunarodnih zvijezda poput Karlosa Santane ili Mirijam Makebe. Tu je nastupao čak i zapadnonjemački rok muzičar Udo Lindenberg.

Sale su bile povezane ogromnim dvospratnim foajeom koji je služio i kao galerija. Tu su bili i restorani, barovi, kafići, poslastičarnica, diskoteka pa čak i kuglana.

"Uvijek je bilo puno, uvijek puno ljudi. Stalno se nešto dešavalo – negdje se čitalo, negdje sviralo", sjeća se Hans-Peter Tenhart, koji je u to vrijeme bio odgovoran za ton. "Bilo je i mnogo malih radnji sa stvarima koje su se inače teško nalazile."

Zaista, zgrada je postala "kuća naroda". Svakodnevno ju je posjećivalo oko 10.000 ljudi. Trebalo je da impresionira, ali i da pruži radost – mjesto za slavlje i uživanje, koje je nudilo ono što je u svakodnevnom životu DDR-a često nedostajalo. Taj život bio je obilježen nedostatkom slobode, državnim nadzorom i nestašicom robe. Za mnoge je Palata predstavljala bijeg iz takve svakodnevice.

"Palazzo Prozzo" kao simbol

Ipak, nisu svi bili oduševljeni. Zbog brojnih lampi u foajeu dobila je nadimak "Erihov salon lampi", po lideru SED-a Erihu Honekeru. Drugi su je podrugljivo nazivali "Palazzo Prozzo" zbog raskošnog izgleda. Zbog toga Koliko je koštala, u šali su je zvali i "balast republike".

Za mnoge je ona bila i simbol sveprisutne moći SED-a – iza sve zabave i pogodnosti, to je ipak bila zgrada vlasti u kojoj se odlučivalo o sudbini građana.

"Ljudi su imali veoma različita osjećanja prema toj zgradi", kaže muzeološkinja Maren Mas. "Za neke je predstavljala državnu represiju, a drugi su kritikovali što je toliko novca uloženo u nju dok je drugdje nedostajalo."

Ipak, mnogi je pamte sa nostalgijom: bila je dio njihove svakodnevice – i mnoge je pogodilo kada je poslije pada Berlinskog zida 1989. izgubila svoju funkciju.

Prije oko 1h

Mijenja li rat u Iranu globalnu trgovinu više nego COVID?

Prenamjena i rušenje

Poslije samo 14 godina korišćenja, Palata Republike zatvorena je u septembru 1990, mjesec dana prije ponovnog ujedinjenja Njemačke.

U narednim godinama zgrada je ogoljena – uklonjeno je sve osim čelične konstrukcije. Bundestag je 2003. donio odluku o potpunom rušenju i izgradnji nove zgrade koja bi bolje predstavljala Berlin kao prestonicu ujedinjene zemlje.

Odluka je izazvala žestoke rasprave. U međuvremenu je prazna zgrada postala prostor za umjetnost, izložbe i performanse, pa su se mnogi zalagali da tako i ostane. Drugi su u rušenju vidjeli pokušaj potiskivanja istočnonjemačke istorije iz kolektivnog sjećanja ponovo ujedinjene Njemačke.

Uprkos protestima, Palata je konačno srušena između 2006. i 2008. godine. Čelik je pretopljen i djelimično iskorišćen, između ostalog, u izgradnji Burdž Khalife u Dubajiu.

Mjesto koje i danas izaziva rasprave

Danas se na tom mjestu ponovo nalazi dvorac. U njemu je smješten Humbolt Forum, kulturni centar sa muzejima, izložbama i drugim događajima. Spolja podsjeća na nekadašnji barokni Berlinski dvorac, dok je unutrašnjost moderna.

Međutim, i ovaj projekat je i dalje kontroverzan. Kritičari ga vide kao idealizaciju pruske prošlosti i prekid sa novijom istorijom – naročito zato što je Palata Republike morala da bude uklonjena. Tako ovo mjesto i dalje ostaje predmet arhitektonskih, političkih i istorijskih rasprava – posebno u pogledu kolonijalne prošlosti i vlasničkih odnosa, navodi DW.