Stranke, izbori, parlamenti: Žene u politici u Bosni i Hercegovini

Sarajevski otvoreni centar je u okviru edicije Human Rights Papers, a u susret općim izborima 2014. godine, objavio izvještaj "Stranke, izbori, parlamenti: Žene u politici u Bosni i Hercegovini. Priča u brojkama".

Ovaj izvještaj razmatra učešće žena u politici u Bosni i Hercegovini, studija je o ravnopravnosti spolova na izborima 2010. godine. Ispitivane su tri stvari: pozicija žena na izbornim listama, promjena u poziciji žena na izbornim listama kao rezultat glasanja, prisustvo žena u političkim strankama.

Nakon izbora 2010. godine kada su žene činile 39,39 posto kandidatkinja na izbornim listama, Izbornim zakonom je podignuta kvota za učešće na 40 posto 2013. godine i sada je u skladu sa BiH Zakonom o ravnopravnosti spolova.

Da bi se moglo procijeniti u kojoj mjeri bi ova promjena mogla utjecati na izbore 2014. godine, ova studija je istražila izbore iz 2010. godine, kako bi se utvrdilo da li će se, eventualno, ukazati šabloni o učešću žena. Istraživanje obuhvatilo 11 stranki: SDP, SNSD, SDA, SDS, SBB, HDZ BiH, SBiH, HDZ 1990 - HSP, NSRZB, PDP i DNS, bazirano na mjestima koja su osvojili ili u Parlamentarnoj skupštini BiH ili u entitetskim parlamentima.

Utvrđeno je da oficijelna brojka po kojoj su 11.95 posto žena bile nositeljice liste precjenjuje učešće žena, jer je brojka značajno niža među strankama koje su osvojile mjesta. Dalje, tek oko 20.3 posto žena na izbornim listama za Parlamentarnu skupštinu BiH su bile na višem rednom broju nego što to zakonski propis zahtjeva, a brojka je još niža za entitetske parlamente. Također je pokazano da žene završe na još nižim pozicijama kao rezultat glasanja, pri čemu je SBB bila jedina iznimka. Konačno, analizirani su stranački statuti i programi kao i izvršni organi da bi se ocijenilo prisustvo i učešće žena u strankama i zaključeno je da je, osim par izuzetaka (ponajviše SDP), prisustvo žena je više simbolična no, stvarno.

Doneseni su sljedeći zaključci:

Nema korelacije između procenta žena nositeljica listi, procenta žena koje su bile na višem rednom broju nego što to zakonski propis zahtjeva i procenta žena parlamentarki;

Najveći procent žena navedenih na listi je u Parlamentarnoj skupštini BiH (20,03 posto), što je ujedno i više nego što zakonski propisi nalažu, zatim u Parlamentu FBiH (17,2 posto), a najniži je u Narodnoj skupštini RS (12,16 posto); 

Entitetski parlamenti su imali viši procenat žena nositeljica listi. Osim toga što su od samog početka neravnomjerno raspoređene na izbornim listama, žene su spale na još niže pozicije kao rezultat izbora;

Najmanja razlika u poziciji je bila na listama za Parlamentarnu skupštinu BiH, a najveća za Narodnu skupštinu RS-a;

SBB je jedina stranka na čijim listama su žene nakon izbora bile bolje plasirane;

Postoji čitav spektar, od partija koje teže potpunoj rodnoj ravnopravnosti u svojim statutima, preko stranaka koje otvaraju svoja vrata ženama selektivno, do stranaka koje uključuju samo određene žene u rad određenih organa i tako im ograničavaju pristup višim rukovodstvenim pozicijama, postoji slična podjela i u programima - od usputnog spomena žena u kontekstu majčinstva, do pozivanja na Zakon o ravnopravnosti spolova;

SDP ima najviši procenat žena u svojim izvršnim organima, dok SDA ima najniži;

U zaključku, postoji korelacija između stavova prema ravnopravnosti spolova u stranačkim statutima i programima, ali je nemoguće uspostaviti vezu između procenta žena na rukovodećim pozicijama u strankama i procenta žena predstavnica.

Kvote su doprinijele pozitivnim promjenama, ali postoji mogućnost da su dosegle svoj limit. Bez promjene u političkoj kulturi na način da tretira muškarce i žene podjednako, kvote postižu malo više no samo podizanje brojki, bez popravljanja rodne ravnopravnosti u samoj politici.

Priča u brojkama.