Robert Botteri: Političari tjeraju narod da se takmiči protiv naroda, da li smo se za to borili?

Opći izbori u Bosni i Hercegovini održat će se u nedjelju 12. oktobra. Vremena je sve manje a birači se moraju odlučiti između 7.877 kandidata i kandidatkinja koji se bore za 518 mjesta na tri nivoa vlasti.

Da li će se nešto promijeniti?

"I u Sloveniji su bili protesti krajem 2012. godine iz sličnih razloga kao u BiH. Rezultat su bili izbori 2014. godine kada je politička karta stranaka potpuno promijenjena. Kombinacija odlučnih protesta i angažiranje na izborima donijele su nam promjene. Za godinu dana me pitajte, da li je bilo vajde", kaže Robert Botteri, kreativni direktor Mladine iz Ljubljane.

Razgovarala: Sanja Šabanadžović, Radiosarajevo.ba

Radiosarajevo.ba: U Bosni i Hercegovini su 12. oktobra opći izbori. Kakvo je Vaše viđenje trenutne situacije u našoj zemlji i njezinog mogućeg razvoja nakon izbora?

Izbori u Bosni i Hercegovini su idealna prilika da ljudi, koji su ove zime izašli na ulice i protestirali protiv vlasti, koja ih je okovala u nerazvoju i nepravdi, upotrijebe svoje jedino oružje, to je da daju svoj glas onima, za koje su sigurni, da će nastaviti njihovu borbu sa ulica i plenuma. 

To je jedini i najvažniji razlog zbog ćega u opštoj apatiji ipak treba iskoristiti svoje pravo glasanja. Samo se sa glasanjem za bolje predstavnike može pobijediti lošu vlast. Ignoriranje izbora odnosno abstinencija samo koristi onima, koji su već do sada bili na vlasti, jer njihovi birači uvijek glasaju. 

Radiosarajevo.ba: Imate li neka iskustva koja bi se u BiH mogla primijeniti kako s medijske tako i sa političke strane?

I u Sloveniji smo izašli na proteste krajem 2012. i početkom 2013. godine iz sličnih razloga, kao i ljudi u BiH godinu dana kasnije. I mi smo bili nezadovoljni sa ljudima na vlasti, koji su tamo zasjeli prošlih četvrt stoljeća. Snaga na ulici je bila jaka, ali je brzo izvjetrila. Direktna demokracija je bila potrebna ali nije bila dovoljna. Trebalo je izaći na izbore, jer živimo u sistemu parlamentarne demokratije, koji je slab, ali nažalost tenutno jedini mogući. 

Mnoge od grupa sa protesta su se zato organizirale u klasične političke partije. Rezultat toga je bio, da je na izborima u julu 2014. godine na vlast došla stranka, koja se formirala tek malo prije izbora, a u parlament su prvi put poslije kraja socijalizma ušli i mladi socijalisti, koji se bore za jednakost među ljudima i protiv grubog kapitalizma. Od 90 poslanika u slovenskom parlamentu, samo 36 njih je uspijelo ponoviti mandat. 

Nekada velika stranka LDS, koju je vodio pokojni predsjednik Drnovšek, potpuno je prestala živjeti, nekada jaka seljačka stranka nije uopće ušla u parlament i nekada nesavladivi Janez Janša završio je u zatvoru.

Da li će novoizabrani poslanici biti bolji od prijašnjih? Zato nemamo garancije, ali smo barem one prošle skinuli sa vlasti i to na miran način. Dali smo zadovoljni sa našim dosadašnjim uticajem na vlast? Nismo. Smatramo, da nije dovoljno, da samo svake četiri godine dobijemo mogućnost, da se uvažava naš glas. Zato smo u tri godine već dva puta izlazili na izbore. Kombinacija odlučnih protesta i angažiranje na izborima donijele su nam promjene. Za godinu dana me pitajte, da li je bilo vajde.

Radiosarajevo.ba: Postoje li neki favoriti na političkoj sceni BiH?

Situaciju u BiH pratim, ali ne bih se usudio reći, da je poznajem. Koliko sam upoznat, najbliža bi našim novim snagama u Sloveniji, mogla biti vaša Naša stranka.

Radiosarajevo.ba: Kako će se izbori u BiH reflektirati na stanje u zemlji?

Svi mi, koji se u Sloveniji borimo za promjene, da poslije dvadesetak godina uzurpacije vlasti sa strane političkih partija, vlast počne raditi za javno dobro, a ne za privatne interese, nadamo se da će razvoj događaja i u ostalim dijelovima nekada naše bivše zajedničke domovine ići u sličnom pravcu.

To želim i meni dragoj Bosni i Hercegovini. Sve je ostalo voda na mlin političarima koji su nas doveli u situaciju u kojoj se nalazimo. Gdje sve, nekad društveno, postaje privatno i gdje nas tjeraju, da se takmičimo svako protiv svakoga. Narod protiv naroda, Javni sektor protiv privatnog sektora, stariji protiv mlađih, jači protiv slabijih. A solidarnost i zajedništvo postaju zaboravljene vrijednosti. Da li smo se za to borili?